Premijerka Jadranka Kosor odustaje od svega u što krene, za razliku od prve godine mandata kad je još pokazivala dobru volju da se uhvati u koštac s problemima. Odustala je od ozbiljnog rebalansa, odustala je od reorganizacije javne i lokalne uprave, odustala je od porezne reforme, odustala je od vlastitog programa gospodarskog oporavka pa i ne začuđuje što je ovaj tjedan odustala i od promjena u mirovinskom sustavu.
Što je iduće? Po kuloarima se sasvim glasno spominje da će se odustati i od brzog ulaska u EU za dvije godine ako na Markovu trgu procijene da će to biti cijena izborne pobjede.
Odustajanje od hitne procedure kod promjene mirovinskog zakona samo po sebi nije problem, dapače. Problem je, međutim, što se i u tu promjenu išlo bez plana, dogovora i jasne poruke. Reforma mora poći od toga da Hrvatska ima nizak natalitet, sve starije i sve neaktivnije stanovništvo.
Uza takve utege, za 20 ili 30 godina nećemo se pitati kolike će biti penzije, nego hoće li ih uopće biti! Tu ključnu činjenicu previđaju i Vlada i opozicija, prije svih SDP. Nije lako povećati dob za umirovljenje ili postrožiti uvjete za umirovljenje, ali to se mora učiniti. Udio zaposlenih i uzdržavanih građana (1 prema 2) probija prihvatljive granice. SDP ne smije građanima davati lažne nade da će se problem riješiti sam od sebe, ali ni HDZ se ne smije ponašati kao da su građani glupi i ne razumiju što se događa.
Rasprave koje su se vodile i zbivanja u parlamentu pokazuju da je hrvatska politika ozbiljno zagazila u izbornu kampanju. Opozicija puca iz sveg oružja, a HDZ spašava prvo svoje “glave” od mogućih istraga i sudskih postupaka, zbog čega su im svi ostali interesi u drugom planu.
Vrijeme za ozbiljne reforme je iza nas, Vlada je izgubila i ono malo vjerodostojnosti što je imala i sada je najvažnije da se broj štetnih poteza svede na najmanju moguću mjeru. Loše je što politička elita nije postigla konsenzus o ključnim temama koje ne bi smjele biti predmet izbornog nadmetanja.
Brz ulazak u EU svakako je jedna od njih, ali ništa manje važna nije ni perspektiva mirovinskog sustava. Ako Vlada želi podršku javnosti za promjene mirovinskih uvjeta, tada mora početi prvo od sebe! Zašto bi, na primjer, političari odlazili u mirovinu sa 10 tisuća i 50 godina, a svi drugi moraju biti sretni s dvije? Zašto se na kraju nije otvorilo pitanje povlaštenih prijevremenih umirovljenja? Da se vlast prihvatila tih utega, puno bi lakše predstavila promjene i odgovorila na kritike zašto treba raditi dulje!
Nepovoljne demografske promjene i starenje stanovništva europski su problem, s kojim se sve zemlje manje-više nose na isti način: produljuju radni vijek i uvode dodatna ograničenja. Hrvatska je 2000. postavila relativno konzistentan sustav, ali ga je narušila nizom naknadnih intervencija.
Naši su umirovljenici kastinski podijeljeni, ovisno o tome u kojem su razdoblju odlazili u penziju pa iznos mirovina nema veze sa stvarnim uplatama i radom. Imamo stare, nove, povlaštene, umirovljenike iz drugog stupa... i sustav u kojemu najgore prolaze oni koji su radili najdulje.
Kad sve pročitaš,shvatiš da je ovo ruglo od države /sory na izrazu/ i da nas vode budale.... Jadranka sve što zna a to tako RAKOVI u životu rade...jedan naprijed dva nazad-tapka u mjestu i samozadovoljna je što vlada.Njoj je dobroo a najašila na ove naše generacije 60,70, pa kad mi budemo išli u mirovinu ona će biti socijala 600 kuna.Lažni branitelji,ima ih brdo- oni imaju od 3500-7000....i 35-45 godina života. Zato drugarice Jaco,što si ukakila i obriši...Prvo pročešljaj LAŽNJAKE pa onda kroji nama živote..Nije ti ćaća ostavio HR da se ti s njom zaje....