Da čovjek jednostavno ne povjeruje: u zagrebačkoj katedrali na Uskrs
ove godine naši se političari nisu gužvali pred oltarom. U prvoj klupi
osamljena je bila, tek kao cvijet u bijelom, potpredsjednica Vlade
Jadranka Kosor. Slično je bilo i na Božić. Znači li to posve novi trend
u odnosu na dosadašnji, tj. da će prve klupe, rezervirane za političku
elitu, ubuduće biti prazne?
Čuđenje je još veće ako se na umu ima činjenica da su za mjesec dana
lokalni izbori jer ljubav svih stranaka prema crkvenim strukturama
raste proporcionalno približavanju izbornog vremena. Od početka ‘90-ih
hrvatski političari drže da im je za političku karijeru, baš kao
nekadašnja moralno-politička podobnost, nužna vjerska legitimacija i da
im to nosi političke bodove i glasove birača.
Guraju se, stoga, u prve redove kako bi bili viđeni. I to od onih za
oltarom, ali i da ih švenkaju televizijske kamere i zabljesnu
bljeskalice fotoreportera. Jer to donosi političke bodove. Mnogi od
njih nemaju previše veze s Crkvom. Zapravo, ne žive ćudorednost koju
Crkva naučava. Ali to njih ne zanima kada je posrijedi prikupljanje
političkih bodova.
No, što se onda, pobogu, sada dogodilo? Jesu li naši političari
shvatili (ili dobili analize) da naguravanje u prvim klupama ne donosi
baš toliku količinu političkih bodova koliko su oni mislili, na što su
ozbiljni ljudi (i iz same Crkve) upozoravali? Ili je riječ o
svojevrsnom odgovoru crkvenoj hijerarhiji da ne zabada nos u politička
posla i, primjerice, ne kritizira rad saborskih zastupnika, ne
suprotstavlja se donošenju nekih zakona i djeluje, kako se ponekad
čini, poput prave opozicije?
Bilo bi dobro da je tako. Odnosno, da je Crkva opozicija vlasti u
hrvatskom društvu. I to svakoj. Bez obzira na to ide li stranačko
klatno više ulijevo ili udesno. No, Crkva bi se tada morala odreći
nekih vlastitih komocija i privilegija, a to već nije jednostavno. Baš
kao što se u socijalizmu odrekla svega i samim svojim svjedočanstvom
bila vertikala i autoritet u društvu, od kojega je ondašnja vlast i te
kako zazirala.
Pragmatični političari tako su za ovaj Uskrs, možda, zaključili kako im
Crkva ne može previše ni pomoći ni odmoći, pa su sunčano uskrsno jutro
iskoristili za izlet u prirodu i još potkraj tjedna, pod pratnjom
“rotirki”, otprašili u svoje zavičaje. Jer očito je da više skrušenost
i bogobojazan izgled pred oltarom u prvostolnici ne donosi značajne
političke bodove. Što bi samoj Crkvi trebalo biti dobar znak i prilika
da skine privilegirane rezervacije s prvih klupa i u njih pusti narod.
Zapravo birače, koji i bez političara u prvim crkvenim redovima znaju
kome dati glas.
U POVODU