Video „BACK ROOM | Sia – Chandelier“ nastao je kolaboracijom dvije mlade umjetnice – balerine Andree Solomun i plesačice suvremenoga plesa Eme Janković. Nedavno smo ih gledali u ZPC – u gdje su premijerno, a u sklopu 31. Tjedna suvremenoga plesa, izvele predstavu „Prison of Decision“ – koju ujedno potpisuju koreografski i režijski. Kako se tražila karta više, nakon gostovanja na Šibenskome plesnome festivalu ove godine u srpnju, igrat će je ponovno rujnu na istome mjestu. Spomenuti novi plesni video nastao je radi tržišne potrebe plesača da se u današnje vrijeme samopromoviraju na višeznačnim poljima djelovanja.
Naime, svi klasificiramo plesače u neke plesne „žanrove“ bio to klasični balet, moderni ples, suvremeni ples, street plesovi, komercijalni plesovi itd. Međutim, unatoč stručnosti u jednome polju, plesač današnjega vremena konstantno mora dokazivati svoje poznavanje svih plesnih tehnika te raditi na slojevitosti pokreta. Potreba za time javila se zbog konkurentnosti tržišta u kojem danas plesač ne može jednostavno preživjeti živeći od plesa osim ukoliko ne radi za neku od plesnih kompanija.
U Hrvatskoj, kao što je i poznato, plesne kompanije kao i njihove godišnje produkcije možemo nabrojati na prste jedne ruke što nas jednostavno primorava na vanjsko tržište ili na više radnih mjesta a time i poslova. Egzistencija je primaran problem. Niti jedna branša nije zaštićena te nema one koja nije podlegla razdoblju turbulencije kroz vrijeme recesije. Rijetko koji profesionalni plesač može živjeti samo od igranja predstava. Time često mladi talenti odustaju te biraju neke uobičajene životne puteve koji im koliko toliko osiguravaju egzistenciju, pa ćete često susresti bivšu balerinu kao odgajateljicu u vrtiću, pravnicu, plesnoga pedagoga, ekonomisticu ili pak šaltersku službenicu.
Za razliku od većine profesija plesači se većinom samopromoviraju. U inozemstvu postoje agenti koji obavljaju taj dio posla za njih u ovisnosti o njihovoj kvaliteti i specijalnostima, međutim u Hrvatskoj plesač ne samo da pleše predstavu – on je koreografira, režira, pleše, a nerijetko uz asistenciju tehničara i sam slaže, kako glazbu, svjetlo, ton, tako i samostalno šiva kostime, izrađuje rekvizite, a ponekad i scenografiju. Da nije apsurdno mogli bi se svi dobro nasmijati na multipraktičnost prosječnog hrvatskoga plesača. „All in one“! Naručite dva, dobiti ćete treći besplatno!
Sve to u kombinaciji profesionalne plesače sa akademskim školovanjem, kao i Emu i Andreu, tjera da rade na samopromociji kako bi uspjele preživjeti ili se adekvatno plasirati na tržište. Široj masi možda takva promocija nije bliska koliko samoj umjetničkoj branši. Naime, kako poznajete glazbene video spotove, tako postoji i cijela industrija plesnih video spotova, koja na svjetskoj razini dosiže vrhunac, u Hrvatskoj se pokrenula kroz zadnjih par godina, a u inozemstvu je česta i glazbeno plesačka suradnja sa uzajamnom koristi. Primjer takve je Madonnin nedavni projekt – Secret project | Revolution, odnosno kratki film nastao u suradnji Madonne i Stevena Kleina pod generalnim geslom „Art for Freedom“ gdje je okupljen cijeli team plesača i artista, koje sačinjavaju un inozemstvu ekstremno renomirani i javno poznati (npr. SYTYCD) plesači.
Takva vremena u Hrvatskoj polako stižu, ali neizvjesno je hoće li uopće ikada i stići, ili će naši talenti i dalje birati život na inozemnim adresama. Mala smo zemlja sa malim tržištem i nažalost teško je živjeti od plesne umjetnosti. Nedostaje publike koja može pratiti plesnu scenu, odnosno takva publika je relativno mala u odnosu na populaciju države, ili jednostavno nezainteresirana za sudjelovanje u ulozi gledatelja. Kako bi se plesna umjetnost uopće i popularizirala potrebna je edukacija publike, što bi sa vremenom dovelo do njenoga rasta, a i same profiliranosti interesnih zona iste. Možda bi se valjalo jednostavno apelirati na pomoć promocije plesne umjetnosti i samih izvođača kako bi se tržište populariziralo, a time publika povećala. Nadajmo se s vremenom bi upravo to dovelo i do jasnog konačnog raslojavanja kvalitete gdje ona i postoji, ili nekvalitete ukoliko je nema.
- Cilj nam je naime biti otvorene prema svim opcijama tj. svim plesnim žanrovima, jer kao što je naglašeno plesači ne mogu danas kako i ovdje, tako i igdje u svijetu, zarađivati od samo jednog posla, nego od njih barem 2-3. Da bi se to postiglo potrebno je pokazati odvažnost za raznolikost u plesnom izričaju, te sposobnost prilagođavanja - kažu umjetnice.
Iako su Ema i Andrea profesionalne plesačice, i diče se kako i teoretskim znanjem tako i kvalitetom u plesnom svijetu, prvenstveno suvremenim i baletu, odlučile su odigrati drugačije uloge ovaj put. U plesu uvijek postoji postotak glume, u nekim žanrovima više, nekima manje, ali je nevjerovatno potrebna vještina koja čini plesače potpunijima. U ulogama u plesnom videu "Back Room" utjelovljuju provokativne žene koje se služe seksepilom kao vodećom kvalitetom. To ne umanjuje njihovu plesnu kvalitetu, već samo pokazuje neku drugu stranu i sposobnost prilagodbe. Svi imamo u sebi i ljepotu, i ljubav, i ljutnju, i kukavicu, i provokativnost itd. i sve te emocije i stanja žive u nama, a mi se kao umjetnici trebamo znati igrati sa time i izvuci na površinu jednu ili vise tih emocija i stanja ovisno o potrebi.
