Nema dvojbe da će sve velike stranke nastojati pronaći dovoljno argumenata u izbornim rezultatima kako bi mogle iskazati zadovoljstvo svojim uspjehom, a vjerojatno se proglasiti i izbornim pobjednicima. Međutim, za potpuni saldo trebat će pričekati još dva tjedna, jer su birači tek rijetke gradonačelnike – za razliku od prošlih izbora – počastili pobjedom u prvom krugu. Ipak, i ovi su izbori pokazali da najjačim ljudima na terenu pogreške stranaka na nacionalnoj razini nisu odmogle, a lošim kandidatima ni jak stranački brend nije bio pretjerana dodatna vrijednost.
Naime, birači su se vodili uglavnom osobnošću kandidata, a ne programima, vizijama, stranačkim zaleđima ili boljim retoričkim sposobnostima. Jasno, u jakim stranačkim uporištima, koje tradicionalno glasuju za svoje opcije (a takvih je dosta) glatko su prošli kandidati njihovih stranaka, ali ne više s onom lakoćom na koju su se naviknuli. S druge strane, do punog izražaja došlo je nesuglasje loših strategija kovanih na nacionalnoj i ponašanja birača, ali i članova, na lokalnoj razini, a ponajprije u Zagrebu i Istri, gdje “oktroirani“ kandidati nisu dobili očekivanu potporu.
Naime, pogrešnom strategijom u Zagrebu, SDP-ovci će najvjerojatnije ostati i bez skupštine i bez Holdinga, a u Istri će osim poraza možda ostati i bez koalicijskog partnera na nacionalnoj razini. Pitanje je samo tko će za takve strateške promašaje u vladajućoj stranci snositi odgovornost i hoće li takvi primjeri utjecati na više stranačke demokracije općenito u Hrvatskoj!? HDZ može zadovoljno trljati ruke jer je nastavio trend vraćanja povjerenja birača, a pokazao se i bolji strateg na terenu. U svakom slučaju, lagali bismo kad bismo rekli da su izbori donijeli neka velika iznenađenja, ali bi moglo biti zanimljivo tek nakon izbora!
