U Hrvatskoj od dijabetesa boluje 235 tisuća punoljetnih osoba, a procjenjuje se da još 80 tisuća ima povišene vrijednosti šećera u krvi, a da ne znaju.
Kako bi pomogao i pružio informacije o bolesti, Hrvatski savez dijabetičkih udruga uveo je telefonsku liniju koja je aktivna srijedom od 16.30 do 18.30 sati.
Iz udruge ističu da su najčešće pitanja vezana za pravnu problematiku, ali i iz područja socijalne skrbi. Postavilo se i pitanje kako pomoći djetetu da prihvati dijabetes i kome se obratiti za psihološku podršku te kako regulirati glikemiju.
– S obzirom na to da nisu svi oboljeli registrirani članovi neke lokalne udruge koja okuplja oboljele od šećerne bolesti, naša je namjera da putem info telefona dopremo i do njih. Do sada su gostovali liječnici dijabetolozi, specijalisti za dijabetes kod djece, pravnici, psiholozi te stručnjaci iz područja medicine rada – objašnjava Davor Bučević, predsjednika HSDU-a.
Na info telefonu - 01 5530 503 - u srijedu 11. ožujka dežuran je dr. med. Mladen Grgurević, internist iz dnevne bolnice klinike Vuk Vrhovac, KB Merkur.
Što građani pitaju o dijabetesu?
1. Mogu li se promjene raspoloženja objasniti promjenama glikemije?
Promjene glikemije mogu biti praćene raznim simptomima među kojima su i promjene raspoloženja, odnosno ponašanja. U slučaju hipoglikemije, mogu se javiti nervoza, anksioznost, iritabilnost i umor, a u mlađe djece nagle i bezrazložne promjene raspoloženja. U konačnici, tešku hipoglikemiju prati i poremećaj svijesti. Promjene raspoloženja nisu česte uz hiperglikemiju gdje u prvom redu dominiraju žeđ i pojačano mokrenje, no moguć je i pojačan umor.
2. Osoba ima probleme s regulacijom glikemije. Kako se boriti s velikim oscilacijama šećera u krvi?
Velike i neželjene oscilacije glikemije nerijetko susrećemo u dječjoj i adolescentnoj dobi, budući da je riječ o vrlo burnim i emotivno nabijenim razdobljima života, gdje se mnogo toga odvija "nepredviđeno" i impulzivno. Stoga je vrlo važna podrška i nadzor roditelja uz individualan terapijski pristup i savjetovanje.
3. Je li istina da postoje neke nove tablete koje snižavaju šećer, a djeluju preko bubrega?
Na našem tržištu je nedavno odobrena nova skupina peroralnih hipoglikemika: inhibitori SGLT-2 nosača. Odrasli čovjek svakodnevno kroz bubrege filtrira oko 180 g glukoze koji se potom ponovno vraćaju u cirkulaciju, i to gotovo 90%. Nedavna istraživanja pokazuju kako je u osoba s tipom 2 šećerne bolesti povišena mogućnost povrata filtrirane glukoze u krvotok upravo preko spomenutih nosača. Ova vrsta peroralnih hipoglikemika blokira spomenute nosače, sprečava povrat suviška glukoze u krvotok, odnosno, omogućuje izlučivanje suviška glukoze iz organizma.
Ova vrsta lijekova nije namijenjena liječenju osoba s tipom 1 šećerne bolesti, a kao i svaki drugi lijek ima svoje indikacije i kontraindikacije, kao i nuspojave koje su, doduše rijetke, a odnose se ponajprije na infekcije genitalnog sustava.
4. Što je fenomen zore? Kako terapijski pristupiti fenomenu zore?
U vrijeme puberteta i adolescencije postizanje optimalne glukoregulacije vrlo je zahtjevno, što zbog loše suradljivosti, što zbog hormonskih promjena u tom životnom razdoblju. Upravo je u vrijeme puberteta i adolescencije pojačano izlučivanje hormona rasta koji smanjuje osjetljivost na inzulin.
S obzirom na to da se hormon rasta najvećim dijelom izlučuje noću, to je razdoblje kada je smanjenje inzulinske osjetljivosti najizraženije, što rezultira pojavom visokih koncentracija glukoze u krvi rano ujutro, tzv. fenomenom zore. Posljedica je poteškoća u titraciji inzulinske terapije. Najčešći terapijski pristup je pomicanje večernje doze bazalnog inzulina na kasnije i/ili povisivanje njegove doze, odnosno po potrebi zamjena jednog pripravka dugodjelujućeg inzulina drugim.
5. Postoji li dječji psiholog koji radi s djecom oboljelom od dijabetesa i razumije specifičnu problematiku te skupine bolesnika?
Svi dječji klinički psiholozi na klinikama za pedijatriju među ostalim rade i s djecom oboljelom od dijabetesa.
6. Kako pomoći sinu da prihvati dijabetes?
Dijagnoza dijabetesa je vrlo uznemirujući i zbunjujući događaj. Strah koji dijete osjeti, zajedno s roditeljem, teško je izbjeći. Bitno je da dijete ima podršku obitelji, da postoji osoba kojoj se može povjeriti, reći kako se osjeća te da zna da će u tome biti shvaćeno.
Ovisno o dobi djeteta, treba se usmjeravati na pojedine aspekte prilagodbe na bolest, pa će se tako mlađa djeca više oslanjati na pomoć roditelja, dok će kod starije djece prevladati želja za provođenjem vlastite volje koja će se ponekad „sukobljavati" s traženom strogom kontrolom šećera. Roditelj ne treba sažalijevati dijete radi bolesti, no isto tako treba prepoznati kada dijete „iskorištava" svoje stanje kako bi došlo do nekog cilja. Treba postaviti realne ciljeve, objasniti djetetu da dobra kontrola šećera ne znači uvijek idealne šećere, te poticati samokontrolu i edukaciju.
Pohvalite dijete za trud koji ulaže, a nemojte kritizirati kad pogriješi. Djeca se često znaju osjećati loše jer se s postavljenom dijagnozom osjećaju drukčijom od ostale djece, pa je zato dobro uključiti dijete u neke aktivnosti u kojima sudjeluju i druga djeca oboljela od dijabetesa.
>>Nova nada za dijabetičare – pametni inzulin
>>Dijabetes se može izliječiti izbacivanjem mesa iz prehrane
bar nesto imaju u ostavi!