Krizma, sakrament svete potvrde kojem krajem travnja i svibnja pristupaju tinejdžeri u svojim župama, a koji im je - tijekom obaveznog osnovnog školovanja i vjeronauka i posljednji sakrament koji će (prije vjenčanja) primiti, svake godine podijeli javnost i roditelje.
Odjeća i obuća za krizmanike, frizure, ručak koji je zamijenio domjenak, fotografiranje, snimanje, darovi za uspomenu...
Obred pada u zaborav
Sve to u većini slučajeva preuzima pažnju nad samim činom kojem krizmanici pristupaju, pa tek nakon izlaska iz crkve nastupa glavnina strke koja će dobrano isprazniti račune roditelja. Troškovi krizme mogu, ovisno o pogledu krizmanika, kumova i roditelja na taj događaj, narasti - posebno ako je riječ o brojnijoj obitelji - i do onih za manju svadbu. Ovaj podatak na muke stavlja roditelje koji pokušavaju zadržati očekivani nivo ugošćavanja rodbine, donekle urediti tinejdžera i ostatak obitelji, a pritom ostati u okviru budžeta.
– U posljednje su vrijeme, za razliku od prošlih godina kad su se ovakvi događaji slavili masovnije, krizme postale nešto skromnije – objašnjava Danijela Gajski iz restorana Dubravkin put.
– Obitelj uglavnom definira broj gostiju, a često je to tek uža obitelj do desetak članova, i neki budžet koji planiraju za malo bolji ručak i fino vino. Najčešće nam prepuste izbor menija, iako to može biti i ala carte, ako je manje ljudi.
Među većim izdacima pokazala se odjeća za krizmanike. Dok jedni zagovaraju skromnost jer bi sva djeca trebala biti isto odjevena u krizmaničkoj halji koja je - barem u većini župa - posljednjih godina našla mjesto u ‘krizmaničkom protokolu’ upravo kako se odjećom ne bi isticale klasne razlike, u nekim se župama krizme mogu usporediti s pravim modnim revijama. Naime, i roditeljima i vjeroučiteljima vrlo je teško kontrolirati tinejdžerske hirove i modne ispade, posebno djevojaka.
Dječacima je krizma prilika za kupnju prvog odijela ili barem boljih hlača, košulje i prve kravate te sakoa. No, kako je riječ o prvim toplim danima, a i činjenici da će nositi krizmaničku halju sve ih više odustaje od odijela te ostaje na košulji s kravatom. Uz to valja kupiti i cipele koje malo koji tinejdžer ima obzirom da ih većina nosi isključivo tenisice.
S mladim damama je znatno teže. Većina ih krizmu doživljava, osim kao sakrament, kao prigodu da se glamurozno odjenu pa u slučajevima kada kupnja odjeće izmakne nadzoru roditelja može završiti tako da djevojke kući donesu prekratke i predekoltirane oprave kakve ne pristaju ni instituciji ni prigodi. Djevojke najčešće biraju haljine s kratkim rukavima i sako, a trošak se povećava kupnjom cipela. Iako se proteklih godina pod pojmom ‘cipela za krizmu’ smatrala štikla, takvu obuću vjeroučitelji su među krizmanicima i roditeljima proglasili - neprimjerenom.
I bomboni kao u svatovima
Ako ste pomislili da je troškovima kraj - u krivu ste. Pripreme prati odlazak frizeru gdje će svečana frizura stajati i 200-tinjak kuna te vrlo često odlazak kozmetičarki i manikura pa čak i geliranje i ukrašavanje noktiju, a šišanje za dječake 50-tak kuna. U nekim gradovima u Istri krizmu prati i dijeljenje slatkih uspomena poput onih u svatovima.
Kako u svemu tome roditelji, iscrpljeni od organizacije i troškova, a majke od pečenja kolača i nabavke, ne bi pali u drugi plan, najmanje što će napraviti jest - otići na frizuru. Dakako, najjeftiniju.
Pa naravno, sve materijalno. Djeca i roditelji imaju lijep uzor. U Crkvi!