Hrvatska je Paškoland. U njoj već dvadeset godina politiku u najvećoj mjeri i prema svojim standardima i dometima kreiraju dva čovjeka koji se uzajamno nazivaju Paško. – Mnogi su htjeli bit’ Paške, al’ nije to lako. Ne može sva’ko bit Paško, samo Šeks i ja – objasnio je nedavno Luka Bebić tajnu imena kojim se njih dvojica, bez kojih ne bi bilo mnogih čudnih kadrovskih imenovanja i rješenja, uzajamno od milja nazivaju.
I zašto onda u Paškolandu toliko zgražanje nad izborom Duška Mucala za intendanta splitskog HNK? Iz jednostavnog razloga. U Hrvatskoj postoje ljudi koji odbijaju vidjeti stvarnost tragičnom kakva doista jest, koji se uporno trude misliti da se Hrvatska mijenja i da je drukčija danas nego što je bila prije dvadeset, petnaest, deset ili pet godina.
Pokušavaju svojim reakcijama pokazati da je izbor čovjeka iz sasvim druge sfere života, posve neiskusnog u poslu za koji je izabran, incident, a ne praksa. Na Mucalov izbor nisu se digli samo kulturnjaci – od kojih neki uživaju poštovanje, ali javljaju se i neki koji su do sada uredno prešućivali brojna sporna imenovanja i izbore u kulturi samo zato što su dolazili od moćnije politike nego što je Kerumova – već i mnogi koji s kazalištem i Aristotelom imaju jednako veze kao i sam Mucalo.
A Mucalov je izbor samo potvrda da se u Hrvatskoj ništa ne mijenja. Godine prolaze, ali politika i dalje daje okvir za sve, a kako je sama ispražnjena od svakog sadržaja, tako su i njezina kadrovska rješenja posljedica te praznine.
Čak i ako ga Biškupić ne potvrdi, ostat će isto. Loša politika daje loše kadrove, negativna selekcija već je toliko normalna u hrvatskoj politici da se nitko više ne bi trebao čuditi, a hrvatska je politika, nažalost, dovoljno moćna da je kontaminirala sve sfere života.
Dovoljno je sjetiti se izbora sudaca Ustavnog suda, izbora ravnatelja HTV-a, predsjednika uprava javnih poduzeća, ministara, unutarstranačkih izbora... A to je samo vrh sante. Ispod toga su tisuće onih koji su se po istoj logici uvukli na mjesta za koja ni u snu nisu mogli zamisliti da će im pripasti, onih koji su u politici i vezama s njom, a ne u radu prepoznali šansu za lagodan život. I iluzija je da su se te stvari događale prije, a sada ih više nema ili ih ima manje.
Nije li samo prije godinu dana Hrvatska na taj način dobila i premijerku? Tko je nju izabrao? Sanader. Koje su joj bile kvalifikacije? Bila je lojalna. Odakle onda da je jedini Mucalo zaslužio da se tri večeri u informativnim emisijama s njim pokuša sprdati baš svaki voditelj vijesti? Zar je Mucalo glavni problem u ovoj državi u kojoj su se mjesta dijelila svakome tko je imao s čim pregovarati, prema lojalnosti i poslušnosti, prema trgovini koju je politika dogovorila bez obzira na stvarne sposobnosti tih ljudi, prema ucjenama, kao zalog šutnje, po rodbinskim vezama...
U sprezi svih stranaka i njihovih zakulisnih igara nebitni ljudi dobivali su važnost i moć preko noći. Čak i oni evidentno najsporniji i najnesposobniji trebali su imati samo đon-obraz i pretrpjeti dva dana napada te nakon toga godinama mirno sjediti na mjestima na koja ih je dovela politika. I da stvar bude gora, većina ih čak nije bila zadovoljna time da mirno sjedi i uživa, mnogi su brzo pohvatali konce, rasprostrli svoje mreže, opstajali godinama postajući sve moćniji, krojili tuđe sudbine, odlučivali tko će gdje i kako će biti Hrvatskoj.
Šušak, Milas, Vukojević i mnogi drugi imali su iza sebe Tuđmana, Kosorova, Polančec i Kirin imali su Sanadera, Sanader je imao ‘Paške’ i Glavaša, pa zašto ne bi Mucalo imao Keruma?
Čak i ako ga Biškupić ne potvrdi, bit će to samo jedan zapravo bezazleni ‘mucalo’ manje koji će pasti kao žrtva averzije prema Kerumu i činjenice da se priznaje samo sila veća od njegove male i lokalne. Paško & Paško d.n.n. (društvo s neograničenom neodgovornošću) nastavit će vladati Paškolandom.
Da sam diplomirala na pet fakulteta i doktorirala atomsku fiziku i molekularnu biologiju, ne bih bila kadra napisati ovakav članak. Samo mi još ovdje nedostaje Slobodan Šnajder (možda ga je i spomenula, ali nisam bila u stanju iščitati tekst do kraja).