Cijela Hrvatska je već danima u šoku od popisa pojedinaca i tvrtki koje su nagomilale čak 51 milijardu kuna poreznog duga, a jedino se predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ponaša kao da za to nije ni čuo. Hoda naokolo, preslaguje stvari unutar HDZ-a – neke ogranke raspušta, promovira neke nove ljude poput Željka Dilbera, neprestano ažurira liste svoje vlade u sjeni, razgovara s raznim ljudima, pa tako i s politički srodnim mu Antom Đapićem, poklonio se na spomeniku ubojice veleposlanika, ali o tome kako je HDZ-ova vlada čiji je i on bio član dopuštala enormno gomilanje duga – nije ni pisnuo.
U četvrtak je u Slobodnoj Dalmaciji objavljen veliki intervju s Karamarkom. Na dvije novinske stranice šef oporbe se nadugo i naširoko raspričao o ideologiji, svom poimanju domoljublja, o tome kako je on jedini istinski sljedbenik Franje Tuđmana, tumačio da je Josip Broz Tito ozbiljna prijetnja hrvatskoj opstojnosti – ali prema listi poreznih dužnika, jednim od ozbiljnih generatora nelikvidnosti koja nas ekonomski uništava, Karamarko se odnosi kao da i ne postoji.
Predsjednik HDZ-a, kojemu domoljublje ne izlazi iz usta i konzumira ga u tolikoj mjeri kao da ima ekskluzivno prvo na hrvatstvo i ljubav prema domovini, jednostavno ignorira postojanje popisa više od 100.000 fizičkih i pravnih osoba koje državi duguju pozamašne svote poreza. Nisu problem, niti su tema građani s te liste koji su se našli u nevolji gubitka posla ili kakve druge nesreće zbog koje nisu mogli podmiriti dug, kao i poduzeća kojima državne firme nisu platile usluge, ali im je unatoč tome na njih uredno razrezan porez.
Lista koju je objavio ministar financija Slavko Linić ponajprije govori o tome da je stvoren sustav u kojem su pojedinci imali privilegij neispunjavanja svojih financijskih obveza prema državi. Dok su referenti Porezne uprave običnim smrtnicima slali zahtjeve za ovrhu već zbog duga od desetak tisuća kuna, drugi su mogli nataložiti i po nekoliko milijuna kuna duga a da im nije slala ni opomena. S druge strane, Linićeva lista pokazala je kako su postojale tvrtke (poput Konstruktora, dubrovačkog Konela, E – two energy...) koje su se oglušile na obvezu davanja državi, ali su unatoč tome od te iste države dobivale poslove i na njoj zarađivale. A zar to nije pitanje domoljublja? Mogu li se ljudi koji su u stanju zarađivati na poslovima s državom, i to dobivenima kršenjem propisa, smatrati njenim lojalnim građanima? Budući da je ljubav prema domovini Karamarkova politička okosnica, bilo bi jako zanimljivo čuti što on kao predsjednik najveće oporbene stranke misli o tome. Uostalom, slaže li se Karamarko s Linićevom odlukom objave liste neplatiša poreza? Bi li on, da je premijer, podržao ministra financija koji bi mu došao s idejom da objavi sve one koji ne poštuju obveze prema državi? Što misli, hoće li objava pomoći u naplati duga? Za kojim bi on metodama naplate poreza posegnuo? Sve su to pitanja na koja bi se osoba koja nas uvjerava kako imamo katastrofalnu vladu koja neće dočekati kraj mandata, i koja se uskoro vidi u ulozi novog premijera, trebala dati odgovore.
No, o tome Karamarko uporno šuti. Pitanje je zašto. Jedna je mogućnost da podržava objavu, ali ne može javno reći da je Linić (onaj isti koji ga je pred cijelom nacijom nazvao špijunčinom) napravio pravu stvar. Druga je mogućnost da se predsjednik HDZ-a ne izjašnjava jer mu je skromno znanje iz ekonomije, pa se tako ne dovodi u situaciju da mu netko postavi potpitanje kojim bi ostao zatečen. Treći i vrlo vjerojatni razlog Karamarkova neizjašnjavanja o 51 milijardi poreznog duga jest procjena da od tih tema neće imati nikakvu političku korist. On se posvetio radikalizaciji HDZ-a, a za to mu ne trebaju teme iz gospodarstva. Za politiku koju vodi dovoljno se vratiti dvadeset, trideset godina unatrag, zazivati Miloševića, Tita, partizane, ustaše i pritom se zaklinjati u Tuđmana.
Ako je Karamarko špijunčina onda je Linić kriminalac jer dok smo mi ratovali sa lovačkim puškama on je za novac koji je bio namjenjen za kupnju oružja popločavao korzo u Rijeci a plus toga prodao je naftno polje BIJELE NOĆI a novac nije nikada došao u državni proračun