Hercegovačka televizija Mostar, Radiopostaja Mostar i Radio
Herceg-Bosne ponovo su dovedeni na rub propasti. Bošnjački političari
iz SDA, SBiH i SDP-a svako malo na županijskoj razini blokiraju
financiranje i rješenje statusa tih medija. S druge strane hrvatski
političari u HNŽ-u, predvođeni predsjednikom vlade Srećkom Borasom,
sliježu ramenima i govore kako će sve biti u redu, dok istodobno
zaposlenici tih medijskih kuća već mjesecima ne primaju plaću, a već
godinama im se ne uplaćuju doprinosi.
Zanimljivo je takvo ponašanje Srećka Borasa kao premijera iz HDZ-a
1990. kada se zna da je njegova stranka s pravom ukazivala na pogreške
Čovićeva HDZ-a prema ono malo preživjelih hrvatskih medija. Umjesto da
se pored tekućih sredstava u te endemske medije ulažu sredstva za
njihov razvoj, Srećko Boras i vladino nekompetentno povjerenstvo
prepolovilo im je izdvajanje iz županijskoga proračuna, a u isto
vrijeme povećalo dvjema privatnim komercijalnim televizijama. Prije
svega raspisivanjem takvoga natječaja za financiranje medija vlada
HNŽ-a je diletantski u isti koš strpala medije od javnog značaja i
komercijalne medije, što je nedopustivo.
Ni to im nije bilo dovoljno pa su na osnovi čudnovatih kriterija
odlučili zapečatiti sudbinu ta tri gotovo jedina preostala javna medija
na hrvatskom jeziku u BiH. Riječ je o političkom problemu koji upravo
mora riješiti politika na najvišoj razini. Prije svega predsjednik
HDZ-a 1990. Božo Ljubić, čija je stranka vladajuća u HNŽ-u, mora sjesti
s predsjednikom Stranke za BiH Harisom Silajdžićem i predsjednikom SDA
Sulejmanom Tihićem, kako bi ta dvojica urazumila svoje lokalne
hercegovačke političare.
Upravo je jedan od lokalnih bošnjačkih dužnosnika Esad Dželilović rekao
da on blokira rješavanje statusa hrvatskih medija jer mu je tako kazala
njegova "partija". Ako Tihić i Silajdžić ne uvjere svoje hercegovačke
vojnike partije da prestanu s opstrukcijama i destruktivnim ponašanjem,
u federalnoj Vladi nemaju više što tražiti ni Čovićevi niti Ljubićevi
ministri, te bi se trebali povući iz organa vlasti na federalnoj razini
dok se status i financiranje tih triju medijskih kuća ne riješi. Osim
toga, i OHR se ne može više na takav način ponašati.
Miroslav Lajčak, koji je prije koji mjesec Hrvatima u BiH poručio da
nemaju pravo tražiti tv-kanal na hrvatskom jeziku u sklopu Javnoga rtv
servisa, kao vrhovni tumač Daytona Hrvatima mora omogućiti pomoću
svojih ovlasti egzistiranje Hercegovačke televizije, Radiopostaje
Mostar i Radija Herceg-Bosne. A uloga Srećka Borasa i stranke koju
prevodi u HNŽ-u je da prekine s politikom popuštanja i da lokalnim
bošnjačkim političarima jasno ukaže da će, ako nastave s destrukcijama,
hrvatski Klub zastupnika u Županijskoj skupštini povući vitalni
nacionalni interes na pitanjima koja su od krucijalnoga značaja za
bošnjačke političare.
U protivnom, HDZ-u 1990. i Srećku Borasu uspjet će ono što nije uspjelo
niti ratnom zločincu Momčilu Perišiću i agresorskim granatama, niti
dijelu bošnjačkih političara povampirenih nacionalizmom, niti plejadi
diletanata iz HDZ-a - Boras i njegova stranka ostat će zapamćeni kao
političari koji su zabili posljednji čavao u lijes ovo malo preživjelih
hrvatskih medija u BiH.
NAGLASAK
