Televizija je počela proizvoditi najbolji novogodišnji program onoga
trenutka kada je prestala raditi novogodišnji program. Trend je počeo
prošle godine, a ove je dorađen s još boljim rezultatima. Premda su
ankete govorile da će čak 63 posto Hrvata dočekati Novu godinu doma uz
televizor, urednici nisu shvatili svoju ulogu kao društveno iznimno
važnu, moćnu i zahtjevnu te se nisu usputili u to da pokušavaju
nadomjestiti ono što misle da većini Hrvata koji ostaju doma najviše
nedostaje u "najluđoj" noći.
Za početak, prestali su tretirati TV program kao birtijetine iz kojih
nam pijane i nasilu vesele budale revu da kolko kaplic tolko let jer
oni kojima je do takva provoda i manifestacije slavenske duše u njezinu
najopuštenijem izdanju onda vjerojatno ne bi ostali doma. Umjesto toga
HTV nam je ponudio fini, nenametljivi show s pjevačima, zvijezda svojih
emisija (nota bene, svi iz vanjskih produkcija), sa solidnim Mirkom
Fodorom i Duškom Ćurlićem koji nisu pokušavali biti jako šarmantni i
smiješni.
To je bilo više nego mudro i zato što su se pored njih pojavljivali
urnebesni Pervan, Zuhra i ostatak ekipe "Večernje škole" kojima
definitivno nitko u ovoj zemlji trenutačno ne može parirati u humoru.
Iz onih vremena kada je novogodišnji program bio "novogodišnji program"
ostala je još samo stara navada hrvatskoga naroda da nam stan u ponoć
preko ekrana preplavljuju balerine i baletani, a da vjerojatno nitko od
urednika ne može objasniti zašto baš u novogodišnjoj noći obični
gledatelj ima potrebu gledati nešto što mu sigurno neće pasti na um
sljedećih godinu dana.
Valjda je to neki podsvjesni relikt još od vremena kada smo bili
Austro-Ugarska (dok nam racionalna razina svijesti još uvijek više
odgovara kaljuži Austro-Bugarske), kao i običaj da pred ekrane tijekom
novogodišnjeg bečkog koncerta sjedaju te da se u ritmu "Lijepog plavog
Dunava" ljuljuškaju i koji junake klasične glazbe konzumiraju jedino
preko Mozart kugli.
Na Z1 Željko Malnar je uz pomoć stalne postave "Noćne more" i njihovih
gostiju napravio u novogodišnjoj noći još jednu vrhunsku satiru naših
običaja da se pretvaramo da smo ljepši, pametniji, kulturniji, umniji,
zabavniji, bogatiji i sve ostalo nego što inače jesmo te pokazao da je
ono što smatramo realnošću često nadrealnije od samoga Dalija.
TA DIVNA STVORENJA
