Potkraj kolovoza u Hrvatsku, točnije na Plešivicu, stižu amfore iz
Gruzije! Kao i u toj kavkaskoj zemlji, i u nas će se u njima, po
tisućljetnoj tradiciji, praviti vino. U Europi je taj drevni naputak
primijenio glasoviti talijanski vinar Joško Gravner, a baš upoznavši se
s njegovim ekscentričnim vinima i člancima o njemu u Večernjem listu,
odlučio ih je nabaviti i uvesti Mirko Ivančić, veletrgovac iz
Jastrebarskog.
Potraga za Gruzijcima
No, postupak nije bio nimalo jednostavan, mjesecima je tražio kontakt s
Gruzijcima, a tek je nakon velika oglasa u novinama uspio –
zahvaljujući jednom Gruzijcu u Ericssonu – razgovarati s utjecajnim
Gruzijcima. Nakon toga čak su posjetili i jaskanski kraj te je
dogovoren prijevoz tegljačem tridesetak amfora od 250 do 2500 litara.
Samo za majstore
U gruzijskim su planinskim selima našli majstore koji još njeguju taj
starinski zanat, a također i vinare koji u njima na poseban način
njeguju vino. Ostavljaju ga, naime, mjesecima na tropu, a kemijska su
im pomagala nepoznanica. No, da je to vrlo osjetljiv postupak te da se
vino lako i degradira, uvjerili smo se i za degustacije desetak vina iz
amfora, koja su dobavljena izravno od gruzijskih seljaka, a kušali smo
ih i kod Mirkova rođaka, također velikog Gravnerova pristaše Zvonka
Tomca. Iako smo bili pripremljeni na specifičnu boju, okus i miris
takvih vina, ipak ih je jedva trećina dobila prolaznu ocjenu. Dakle,
upozorenje: amfore su ipak za vrsne majstore!
A baš njima Ivančić želi pomoći i potaknuti ih na eksperiment i tim
uvozom. Zato će, kaže, prve količine prodavati bez zarade, tek da
pokrije nužne troškove nabave i transporta.
Ispit tržišta
Urodi li pothvat plodom, tek će onda taj prijatelj vina i vinara to i
ekonomski iskoristiti. Volio bi da tržište prepozna taj ekskluzivni
projekt, da se i u nas pojave vina osebujna poput Gravnerovih i
njegovih sljedbenika u Italiji i Sloveniji. A iz Gruzije će nabaviti i
njihovu posebnu glinu za amfore da se ispita imamo li u Hrvatskoj
uvjeta za njihovu izradu.
Egzotična imena
Sorte i gruzijska vina autohtoni su, imena su teška i za izgovaranje, a kamoli još pamtiti ih! Najpoznatijije je saperavi, a slijedi ga rkaciteli, koji se uzgaja i u nas. Pa da pokušamo: colikauri, krahuna, cicka, ochanuri sapere, cinandali, mukuzami, tibauni, hvančkara, gurdžaani, a pjenušac im se, recimo, radi od grožđa goruli-mcvane. Jedno od najpoznatijih područja je Imereti. Najviše se na kušanju svidio crnjak saperavi '04 (područje Kaheti), suh, s dojmljivim aromama divljine, šumskog bora i smole. Jako je dobra bila i ružica ojaleši iz Imeretija, s ugodnim voćnim aromama.
