Lipanj će biti mjesec državnih blagdana, počevši od Tijelova odmah u četvrtak, pa do Dana državnosti, 25. lipnja. Posebice Dan državnosti trebao bi biti dan za pamćenje, kako se nekad govorilo, “dan ponosa i slave”.
Ne trebaju nam velike, pompozne, skupe manifestacije, ali bi se “u zraku”, među narodom, trebalo osjetiti da slavimo nešto važno - suvremenu hrvatsku državnost. Na žalost, svjedoci smo da se najvažniji dani jedne države u nas pretvaraju najčešće u nacionalne sramote.
U nas ljudi mahom ne znaju i što se koji dan slavi, a još se stidljivije odlučuju na svoje kuće i zgrade izvjesiti državna obilježja, kao što to vidimo u nizu drugih zemalja. Čega se bojimo? Pa nismo više u Jugoslaviji, nema više Udbe. Danas je, međutim, glavna stvar koliko ćemo biti slobodni, koliko nećemo raditi, koliko ćemo se odmarati, iako bi ovoj zemlji, da se izvuče iz krize, da ide naprijed, trebalo što više rada, a ne nerada. Gdje je nestalo domoljublje?
U Karlovcu su proslavljeni 19. obljetnica Oružanih snaga RH i Dan hrvatske kopnene vojske, a na stadionu je bilo daleko više vojske i službenih uzvanika, njih čak 1800, nego što je bilo naroda. Iako bi trebalo biti obrnuto, narod bi trebao slaviti s vojskom, biti najbrojniji. Za koga je bila proslava? Za političku elitu? A gdje je nestao narod?
Ništa čudno, ako se samo sjetimo što se sve zbivalo proteklih godina. Upravo na jučerašnji dan slavio se Dan državnosti. Kako bi valjda povijest trebala početi od njih, Račanova vladajuća koalicija ispremiješala je 2002. datume državnih blagdana, a onda tako nevješto da je i Vatikan gotovo intervenirao zbog pokušaja ukidanja Tri kralja.
Bivši šef države Mesić pokrenuo je, pak, operaciju detuđmanizacije, kojoj je jedno od glavnih obilježja bilo njegovo izbjegavanje odavanja počasti svome prethodniku na Mirogoju, što je anticivilizacijski i nepristojno. Njegova političko-medijska haranga dovela je i do toga da se danas Tuđmana gotovo i ne spominje, trebalo ga je zamrziti.
Mesić je zatim naprasno ukinuo i Predsjedničku gardu, prepoznatljivu po svojoj odori, čiji je ceremonijal velike smjene počasne straže svake subote, nedjelje i državnog blagdana u podne bila nezaobilazna turistička atrakcija na zagrebačkom Gornjem gradu. Njezini su se pripadnici u toj uniformi posljednji put stidljivo pojavili 18. lipnja 2004., kad je Sanader odredio da se na Trgu bana Jelačića podigne zastava EU, na dan kada je Hrvatska postala službeni kandidat za članstvo.
Kako je u svijetu? Kad se putuje u London, jedna od glavnih atrakcija svakako je Kraljevska garda. Pa škotska, irska garda... U Praškom dvorcu posjetitelje dočeka Predsjednička garda. Spomenik Neznanom junaku pred grčkim parlamentom čuva Predsjednička garda u nacionalnim nošnjama. Francuzi imaju svoju čuvenu Republikansku gardu.
A tek Talijani? Za davanja prisege novog/starog mađarskog premijera Viktora Orbana u mađarskom parlamentu neizostavni dio protokola bila je počasna vojna postrojba s mađarskim nacionalnim zastavama.
Hrvatska je imala čime se dičiti, i ima, posebice kao zemlja ratna pobjednica. Samo da nije te zlosretne politike. Kad se tome pridoda i gašenje vječnog plamena na Oltaru domovine, za koji nitko ne haje, onda smo zbilja zemlja rekorda po nacionalnim sramotama!
Narod je iznuren, što nije nikakvo čudo. Izmoren je stalnim političkim i politikantskim rovarenjima, dugogodišnjom pljačkom svega i svačega, korupcijom, nefunkcioniranjem pravne države, sve lošijim standardom, a onda još i dijeljen u povijesnim temama, ne samo zbog Tuđmana i Domovinskog rata, nego i stalnim “farbanjem” jugoslavenske, komunističke prošlosti.
Zato danas, umjesto da imamo zemlju koja se ponosi svojom državnošću, krvavo izborenom u pobjedi u Domovinskom ratu nad Titovom JNA, svjedoci smo stalnih nasrtaja reboljševizacije!
08.06.2010. u 14:52h DDUVNJAK je napisao/la: Vidimškoj_, zato cijeni one koji su progledali. Podrži preobraćenike , daj im potporu Ako se ne odvoje od Tita opet smo na istom. \"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\" A šta su ti preobraćenici dobroga i korisnoga učinili zaza Hrvatsku osim šta su zasili u dobro plačene fotelje i upravne odbore. Pa Tito je prošlost i ljudi ga imaju u svom sječanju ,neko kao idola neko kao tiranina ali ja ne vidim koja to opasnost priti Hrvatskoj od spomena njegovog imena. To samo bolesni umovi tako misle ili im savjest nije čista.