Nakon što se dugo javno širila dilema hoće li Ivo Josipović ići ili ne ići u Beograd, napokon je završena i ta priča. Nakon što se Tomislav Nikolić nije odrekao četništva, nego ustvrdio da je Vukovar srpski i da se Hrvati u nj nemaju što vraćati, te da u Srebrenici nije bilo genocida, naš je predsjednik ostao u Zagrebu. Da nije, to bi bilo iznenađenje. Možda jednako zbog prijateljskih obzira prema od Nikolića poraženome Borisu Tadiću, kao i zbog Josipovićeva javnog zaziranja od ideologije kojoj pripada Nikolić. Josipović i Nikolić su baštinici povijesno oprečnih svjetonazora i zbog toga ideološki antipodi. Ali ne sasvim! Barem formalno.
U glavnom Dnevniku “javne televizije” reporterka javlja tko će sve “iz regije” biti i ne biti na Nikolićevoj inauguraciji, posebno ističući da neće biti Josipovića, ali spominjući da će srpskoj svečanosti prisustvovati “predsjednici Crne Gore Filip Vujanović i Republike Srpske Milorad Dodik”. Tako je politička tvorevina, koju se nekoć u novinama pisalo s obveznim tzv., a na televiziji govorilo “takozvana Republika Srpska”, i u najutjecajnijem mediju u Hrvatskoj dobila status države. Zapravo je to samo izrečena realnost. Jer, RS se već godinama i ponaša i priznaje kao država. Usprkos tome što je njezin nastanak perverzna volja međunarodne politike, a u njezinom političkom legitimiranju svoju je ulogu naposljetku imao i predsjednik Josipović. Odlaskom u Banju Luku, on je dao političku potporu Miloradu Dodiku, koji je blisko surađivao s njegovim prijateljem Tadićem, a sigurno će još i više s novim srbijanskim predsjednikom Nikolićem.
Tomislav Nikolić bio je pristaša ideologije i politike koje su stvorile RS. Ta je tvorevina nastala ratom, (č)etničkim “čišćenjem”, protjerivanjem Hrvata i Muslimana iz BiH te zauzimanjem prostora koje su oni nastanjivali. U Daytonu je velikosrpska ratna i osvajačka politika, protivno svakoj pravdi, nagrađena s pola BiH! Te se ideje novoizabrani srbijanski predsjednik nije odrekao ni poslije rata ni prije izbora. Dapače, na četnikoidnoj je ideji i dobio izbore. Hoće li se svega toga kao predsjednik i odreći? Uvjet Ive Josipovića za dolazak na Nikolićevu inauguraciju bilo je upravo da se Nikolić odrekne ideologije slijedom koje je, kao dobrovoljac, i sudjelovao u ratu. Da se Nikolić odrekao svoje političke i ratne prošlosti vođen kojom je i ratovao protiv Hrvatske, sigurno ne bi dobio predsjedničke izbore. Tada bi ih dobio Josipovićev prijatelj Tadić, koji izgleda i govori europski kao i njegov prijatelj Josipović, ali ipak vodi srpsku, a ne europsku politiku. Biračima je i to ipak bilo nedovoljno srpsko pa je zato i izgubio vlast.
Josipović je tražio da se Nikolić odrekne četništva koje je, ne samo njemu, srpska varijanta fašizma, antipod partizanstvu, no sljedbenici “đenerala Draže” u Srbiji su proglašeni antifašistima! U Srbiji je nestala suprotnost između četnika i partizana upravo za vrijeme vlasti Josipovićeva prijatelja Tadića. Dakle, prije nego što je predsjednikom postao Dražin sljedbenik Nikolić. Zbog te mentalne i političke inverzije, po kojoj su i četnici postali antifašisti, nestalo je i formalne razlike između partizanskog antifašista Josipovića i Nikolićeva četničkog antifašizma. Na beogradsko slavlje naš predsjednik ipak nije došao. Da su pak Srbi dvojili i sumnjali, zazirali od te ideologije i politike, sigurno Nikolića ne bi ni birali za predsjednika. To kakvu politiku propagira i zastupa njima je očito bilo važnije nego, kao nama, da je predsjednik uglađen, da govori engleski i svira klavir. Nikolić se doima kao suprotnost našemu predsjedniku i svome suparniku Tadiću. Prost i jednoličan, Nikolić je izraz srpskoga mišljenja. Etično je što se naš predsjednik glede inauguracije držao “kategoričkog imperativa”. Samo, gdje mu je bio ranije? Ako mu je Tadić darovao reprint časopisa o Barbarogeniju, a on umjesto velikosrpskog političkog programa u njemu vidio umjetnički manifest, ako je mogao ići u RS, mogao je i u Srbiju!
Nikolić se doima kao suprotnost našemu predsjedniku i svome suparniku Tadiću. Prost i jednoličan, Nikolić je izraz srpskoga mišljenja
Komentara 225
Nikolic je dobio, a Tadic izgubio, izbore zbog ekonomije. Da je istina to sto autor clanka kaze izbore bi dobio neko iz desnije opcije od Nikolica npr. SRS ili Dveri. Po mom misljenju, ovaj clanak nema veze sa realnoscu i pokazuje nepoznavanje situacije u Srbiji. Bio bi dobr potez Vecernjaka da neko ko se fizicki nalazi u Srbiji pise kolumne o istoj.
martinis, mislim da brkas razum i zrelost s paranojom.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pečate, je li netko kamenovao tu katoličku mladež?