Izdavačka kuća Litteris Dražena Katunarića, inače i hrvatski ekskluzivni izdavač Houellebecqa, uoči Interlibera objavila je i zanimljivu knjigu "Bijeg od knjige" znamenitog hrvatskog književnog povjesničara, akademika i osnivača Akademijina Instituta za književnost Antuna Barca. Zapravo, tu je riječ o reprintu heterogene zbirke zapisa prvotno objavljene još 1965. godine, dakle deset godina nakon autorove smrti. Knjigu je još za života osmislio i uredio sam Barac, a za objavljivanje ju je znalački i s puno poštovanja priredio pjesnik i urednik Jure Kaštelan.
I neobjavljeni rukopisi
U knjizi je Barac prikupio većinom neobjavljene književno-teoretske i kritičke tekstove u kojima razmatra opuse pojedinih hrvatskih pisaca (u rasponu od Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića do Silvija Strahimira Kranjčevića i Eugena Kumičića). Barca, djelatnog književnog kritičara, ali i teoretičara prirodno zaokupljaju filozofska pitanja o literaturi, rangiranjima, hijerarhiji, umjetničkom nagnuću... U svim tim esejističkim i informativnim tekstovima Barac je iznimno osoban pa i sam u predgovoru piše da to nisu ni feljtoni, ni eseji, ni kritike, nego „unutrašnja razračunavanja sa samim sobom i prilikama".
A ta razračunavanja itekako su potaknuta i limitirana Barčevim tragičnim udesom, njegovim uhićenjem i potom logorskim stažem u Jasenovcu, a onda i u Staroj Gradiški gdje je boravio u tužnim okolnostima od studenog 1941. pa do svibnja 1942. godine. Dakle, središnji dio zbirke "Bijeg od knjige" pripada Barčevim autobiografskim logorskim zapisima, autentičnim i lirskim, nimalo mrziteljskim, ali i iskupljujućim. U knjizi je objavljeno i nekoliko Barčevih pjesama, prigodnih i starinski napisanih, ali više nego ilustrativnih. Naravno da je taj središnji dio knjige njena najveća vrijednost, jer onima koji o hrvatskoj povijesti ne znaju ništa, a misle da su veliki domoljubi (a hrvatski jezik još doslovno sriču) zorno može pokazati kakva je to hrvatska država bila Nezavisna Država Hrvatska. I to iz pera građanskog, uglađenog i dobrostojećeg profesora sa zagrebačkog sveučilišta koji je iz zagrebačkog stana na Pantovčaku prvo sproveden do zatvora u Savskoj ulici (gdje je Pavelićeva, navodno hrvatska vlast, zatvorila i jednog Ivana Meštrovića, ali i nebrojene druge hrvatske intelektualce), a onda i u Jasenovac te konačno u Staru Gradišku.
Svježi doživljaj "Ognjišta"
Barac je bio iznimno dobar psiholog, vjerojatno i zbog svojeg velikog pedagoškog iskustva. Svojim osobnim svjedočanstvom novim je generacijama ostavio bolno svjedočanstvo o prirodi ustaške države i ustaškog režima. U sažetim i lapidarnim proznim zapisima majstorski je ocrtao atmosferu iz Hrvatske u kojoj su na visokim položajima bili i istaknuti intelektualci i pisci, primjerice Mile Budak. E o starogradiškom uzničkom čitanju Budakova „Ognjišta" Barac je ostavio nevjerojatno zanimljive reminiscencije, čija je aktualnost i danas neupitna. Zapravo, iznimno je aktualna cijela Barčeva knjiga, polemična i britka, angažirana i dirljiva. Odličan je potez što je nanovo tiskana, i to baš u vrijeme kada se obilježava šezdeset godina od Barčeve smrti. Uostalom, i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovih je dana predstavila Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Barcu. Barac je ovih dana ponovno in.
>>Podsjetnik na čovjeka i umjetnika čija kreacija traje i dalje
>>Nakladnici traže četvorni metar više!
