Prošlo je tjedan dana od objave šokantne priče
– u emisiji HTV-a Pola ure kulture – prema kojoj se
jedna od niza nevladinih udruga za promicanje prava homoseksualaca
sprema potkraj svibnja na spomenik Vladimiru Nazoru staviti
spomen-obilježje na kojem će pisati da je glasoviti hrvatski i
partizanski pjesnik, prvi predsjednik Hrvatskoga sabora (nakon Drugog
svjetskog rata) bio u homoseksualnoj vezi s jednim drugim kultnim i
tragično poginulim pjesnikom – Ivanom Goranom Kovačićem!
Genijalne pjesnike koje su milijuni ljudi pamtili po
antifašizmu, osobnom junaštvu i besmrtnim
stihovima, neotesani “borci za ljudska prava” hoće
svojom spomen-obilježjem pretvoriti u simbole manjinske spolne
usmjerenosti koju, usput budi rečeno, u Lijepoj našoj odavno
nitko ne dovodi u pitanje. Boreći se, s pravom, za vlastita prava, oni
tako svjesno ugrožavaju pravo na privatnost onih koji se
više ne mogu braniti. Vrijeđaju i prava milijuna ljudi na
pamćenje Nazora i Gorana po pjesmama, a ne po – nasilnički
im, posmrtno pripisanoj – spolnoj usmjerenosti.
Prošlo je tjedan dana, a nema protestne reakcije pjesnika,
Hrvatskog društva književnika, Hrvatskog društva
pisaca, Matice Hrvatske, Hrvatskog sabora i, općenito, kulturne
javnosti. A reakcija se jednostavno mora pojaviti jer je riječ o grubom
i nedopustivom kulturnom nasilju nad privatnošću i uspomenom
na velike hrvatske i europske pjesnike.
Jer pokušaj svođenja dvojice genijalnih pjesnika na
pripisanu im – kako se to danas kaže – manjinsku
spolnu usmjerenost, doista je prvorazredan skandal. Da stvar bude
još zanimljivija, u tome sudjeluje i gradska birokracija,
koja je navodno odobrila postavljanje spomen-ploče, a nositelji
“projekta” na svoju su stranu javno stavili i
“znanost”. Tvrde da je neki mladi znanstvenik, u
svom kvalifikacijskom znanstvenom radu, obranjenom kod prof. dr. Ive
Banca, “dokazao” ljubavnu i homoseksualnu vezu
Gorana i Nazora.
I kad bi bilo točno da su Goran i Nazor bili ljubavnici, a ne, kao
što svjedoči Dragutin Tadijanović, tek veliki prijatelji
(on, ljubitelj lijepih žena, tvrdi da je Ivan Goran Kovačić bio velik
ženskar), kakve veze ima njihovo stvaralaštvo s njihovim
privatnim životom? Hrvatski ustav i svi međunarodni dokumenti o
zaštiti ljudskih prava jamče zaštitu privatnosti
od agresivne invazije javnosti na privatnost. Sve homoseksualne
zajednice i udruge imaju puno pravo zastupati i javno promicati svoje
interese, ali nemaju pravo ugrožavati pravo drugih na privatnost.
To je eto razlog što ovim putem pozivam te časne i vrijedne
homoseksualne udruge da umrle i genijalne pjesnike jednostavno ostave
da počivaju u miru jer su sve svoje ljubavi i patnje oni opjevali u
svojim pjesmama.
GOST SURADNIK