S HRT-ovom emisijom Zvijezde pjevaju – koju “nitko ne gleda”, ali je
svi komentiraju!? – iznova smo se osvjedočili tko sve može imati status
zvijezde. Nakon što smo se još jednom uvjerili da u Hrvatskoj svatko
može biti predstavljen zvijezdom, uvjerili smo se da je među tom
skupinom profesionalaca i amatera valjda zapravo jedina zvijezda
novinarka Hrvatske televizije – Katja Kušec.
Ženska na opće čuđenje iz subote u subotu ide dalje, dok ispadaju oni
koji pjevati znaju. Reklo bi se tipično hrvatska situacija: ne moraš i
znati da bi napredovao. Kako je to bezazleno natjecanje javno,
televizija tako izravno svjedoči nešto čega je podosta u našoj zbilji –
poglavito u politici – ali što nikada nije bilo ovako javno prezentno.
Usporedivši Katju Kušec i njezina nedužna partnera Đanija Stipaničeva s
političarima, Husein Hasanefendić Hus je svojom opaskom upozorio na taj
hrvatski sindrom čak i u televizijskoj zabavi. I sam, kao i mnogi,
začuđen stalnim provlačenjem spomenutog para, Hasanefendić je duhovito
primijetio kako su njih dvoje poput naših političara – ne znaju što
hoće, ali stalno dobivaju glasove.
Možda ta Husova opaska nije bila posljedica pozlijeđene taštine, tj.
člana žirija čije odluke mogu biti nadglasane, nego možda i činjenice
da se njegov negdašnji pokušaj posrednog političkog angažmana u
konačnici pokazao razočaravajućim. Njegov su Parni valjak njegovi
tadašnji politički favoriti iskoristili, došli na vlast, a ubrzo nakon
pobjede zaboravili Husove “Zastave”, bacili ih kao suvišnu popudbinu, a
od očekivane “revolucije” odustali.
Čak i neovisno o tome što je više utjecalo na malu dešperaciju
nekadašnjeg vođe Parnog valjka – razočaranje propalim izletom u
politiku ili pak nesuvislim statusom člana HRT-ova žirija – njegova je
dešperacija sasvim razložna. I u televizijskom se showu dogodilo što se
i inače događa u hrvatskom društvu. Struka je i u TV zabavi ustuknula
pred laicima, znanje pred “općim mišljenjem”. Ništa se tu nije dogodilo
bitno novo što se inače ne događa i u drugim područjima. I nekoć, i
danas.
U socijalizmu su vrhunski stručnjaci mogli reći što bi i kako trebalo,
ali ako se s tim ne bi složili, često i neuki “radni ljudi”, stručnjaci
bi izgubili. Danas znalci mogu imati svoje mišljenje, ocjene i sudove,
ali ako se to ne slaže s “demokratskom većinom”, znanje redovito ostaje
u manjini. Pa i u showu “Zvijezde pjevaju”. Mogu osobe u televizijskom
žiriju biti najveći znalci, no što im to vrijedi kada su beznačajna
manjina, kada ih, zbog bedastih pravila, može nadglasati neznalačka
većina.
Trajnost Katje Kušec (i Đanija Stipaničeva) u Plesu sa zvijezdama
zapravo je i paradigma hrvatskog društva. Ako i nemaš osobitih
kvaliteta, ali ako si dovoljno uporan i imaš “dobar marketing”,
uspinjat ćeš se i trajati neovisno o svojoj zbiljskoj vrijednosti.
Televizija je i ne hoteći sasvim ogolila taj paradigmatski model
ponašanja. Bodovanje žirija i glasovanje publike aktualizirali su i
širi društveni odnos stručnosti i “općeg mišljenja”.
Žiri iz subote u subotu paru Kušec-Stipaničev daje najniže ocjene, a
oni i dalje prolaze glasovima publike, koja glasuje suprotno žiriju.
Kao da mu se inati. Možda to i jest svojevrsni inat i dišpet. Moguće je
da je posrijedi što svjesni, što podsvjesni preziran odnos prema
znanju, upućenosti i stručnosti. Znanje i intelektualni rad u ovoj
zemlji baš i nisu na osobitoj cijeni.
Tradicionalno ih se imenuje pejorativima, posprdno zove “mudrovanjem”,
“filozofiranjem”, “pametovanjem”... Barem dio takvoga razmišljanja
sigurno je prisutan i u emisiji “Zvijezde pjevaju”. Kakvo “društvo
znanja”, kakvi bakrači?! Tko je još stvorio društvo znanja s realno
šest posto fakultetski obrazovanih, s dva ili tri postotka
intelektualaca?! Pjevanje naših “zvijezda”, i to što se s njima, s
nama, i oko njih zbiva, odraz je, ako ne i svojevrsna preslika,
hrvatskog društva.
BIJEDA POLITIKE
