S HRT-ovom emisijom Zvijezde pjevaju – koju “nitko ne gleda”, ali je svi komentiraju!? – iznova smo se osvjedočili tko sve može imati status zvijezde. Nakon što smo se još jednom uvjerili da u Hrvatskoj svatko može biti predstavljen zvijezdom, uvjerili smo se da je među tom skupinom profesionalaca i amatera valjda zapravo jedina zvijezda novinarka Hrvatske televizije – Katja Kušec. Ženska na opće čuđenje iz subote u subotu ide dalje, dok ispadaju oni koji pjevati znaju. Reklo bi se tipično hrvatska situacija: ne moraš i znati da bi napredovao. Kako je to bezazleno natjecanje javno, televizija tako izravno svjedoči nešto čega je podosta u našoj zbilji – poglavito u politici – ali što nikada nije bilo ovako javno prezentno.
Usporedivši Katju Kušec i njezina nedužna partnera Đanija Stipaničeva s političarima, Husein Hasanefendić Hus je svojom opaskom upozorio na taj hrvatski sindrom čak i u televizijskoj zabavi. I sam, kao i mnogi, začuđen stalnim provlačenjem spomenutog para, Hasanefendić je duhovito primijetio kako su njih dvoje poput naših političara – ne znaju što hoće, ali stalno dobivaju glasove. Možda ta Husova opaska nije bila posljedica pozlijeđene taštine, tj. člana žirija čije odluke mogu biti nadglasane, nego možda i činjenice da se njegov negdašnji pokušaj posrednog političkog angažmana u konačnici pokazao razočaravajućim. Njegov su Parni valjak njegovi tadašnji politički favoriti iskoristili, došli na vlast, a ubrzo nakon pobjede zaboravili Husove “Zastave”, bacili ih kao suvišnu popudbinu, a od očekivane “revolucije” odustali.
Čak i neovisno o tome što je više utjecalo na malu dešperaciju nekadašnjeg vođe Parnog valjka – razočaranje propalim izletom u politiku ili pak nesuvislim statusom člana HRT-ova žirija – njegova je dešperacija sasvim razložna. I u televizijskom se showu dogodilo što se i inače događa u hrvatskom društvu. Struka je i u TV zabavi ustuknula pred laicima, znanje pred “općim mišljenjem”. Ništa se tu nije dogodilo bitno novo što se inače ne događa i u drugim područjima. I nekoć, i danas. U socijalizmu su vrhunski stručnjaci mogli reći što bi i kako trebalo, ali ako se s tim ne bi složili, često i neuki “radni ljudi”, stručnjaci bi izgubili. Danas znalci mogu imati svoje mišljenje, ocjene i sudove, ali ako se to ne slaže s “demokratskom većinom”, znanje redovito ostaje u manjini. Pa i u showu “Zvijezde pjevaju”. Mogu osobe u televizijskom žiriju biti najveći znalci, no što im to vrijedi kada su beznačajna manjina, kada ih, zbog bedastih pravila, može nadglasati neznalačka većina.
Trajnost Katje Kušec (i Đanija Stipaničeva) u Plesu sa zvijezdama zapravo je i paradigma hrvatskog društva. Ako i nemaš osobitih kvaliteta, ali ako si dovoljno uporan i imaš “dobar marketing”, uspinjat ćeš se i trajati neovisno o svojoj zbiljskoj vrijednosti. Televizija je i ne hoteći sasvim ogolila taj paradigmatski model ponašanja. Bodovanje žirija i glasovanje publike aktualizirali su i širi društveni odnos stručnosti i “općeg mišljenja”. Žiri iz subote u subotu paru Kušec-Stipaničev daje najniže ocjene, a oni i dalje prolaze glasovima publike, koja glasuje suprotno žiriju. Kao da mu se inati. Možda to i jest svojevrsni inat i dišpet. Moguće je da je posrijedi što svjesni, što podsvjesni preziran odnos prema znanju, upućenosti i stručnosti.
Znanje i intelektualni rad u ovoj zemlji baš i nisu na osobitoj cijeni. Tradicionalno ih se imenuje pejorativima, posprdno zove “mudrovanjem”, “filozofiranjem”, “pametovanjem”... Barem dio takvoga razmišljanja sigurno je prisutan i u emisiji “Zvijezde pjevaju”. Kakvo “društvo znanja”, kakvi bakrači?! Tko je još stvorio društvo znanja s realno šest posto fakultetski obrazovanih, s dva ili tri postotka intelektualaca?! Pjevanje naših “zvijezda”, i to što se s njima, s nama, i oko njih zbiva, odraz je, ako ne i svojevrsna preslika, hrvatskog društva.
