Usprkos činjenici da je od proteklog rata prošlo više od 11 godina, ovdašnji političari, pa i većina javnosti, nisu uspjeli prihvatiti notornu činjenicu da je svaki zločin, u svojoj suštini, ništa drugo do zločin, bez obzira na to tko je počinitelj, a tko žrtva. U ovoj zemlji, na žalost, ratni zločini i dalje se dijele na "naše" i "njihove".
Tako je hrvatskim medijima i političarima pet ubijenih Hrvata u bilo kojem srednjobosanskom selu mnogo značajnije i strašnije nego ubojstvo znatno više Bošnjaka u Ahmićima ili nekom drugom mjestu. Srbima je, pak, svaki ubijeni sarajevski Srbin veća tragedija nego sve bošnjačke žrtve u Srebrenici ili hrvatske u Derventi i Prijedoru.
Bošnjački političari i mediji vrlo će rado relativizirati zločin u Grabovici ili onaj nad bugojanskim Hrvatima, ali i učiniti sve kako bi stradanja pripadnika svoga naroda prikazali što strašnijima.
Stoga je primjer člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je samo nekoliko dana nakon što je zatražio kažnjavanje zločina nad Hrvatima Bugojna pozvao i na procesuiranje zločina nad Bošnjacima u Vrbanji, pravo osvježenje u bh politici. Jednak tretman prema zločinima, uključujući i "naše", nešto je što će kad-tad morati biti prihvaćeno u ovoj zemlji. U BiH je tijekom rata počinjeno toliko zvjerstava i zločina da ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje za njihovo relativiziranje, ali ni potrebe za njihovim preuveličavanjem.
Najviša vrijednost današnje civilizacije je ljudski život i njegova zaštita. Dakle, ne život Francuza, Amerikanca, Srbina..., već život čovjeka. Bilo bi dobro kada bi bh političari prihvatili tu činjenicu i kada primjeri poput Komšićeva ne bi bili tako rijetki da se o njima moraju pisati novinski komentari.
