Dražen Budiša još je jednom dokazao da nije čovjek za hrvatsku
politiku. Dokazao je to u svojoj reakciji na objavljena pisma Gorana
Granića Carli del Ponte. To ne znači da on nije pošten čovjek.
Upravo suprotno, to samo znači da nije spletkar, da mu politika nije
sredstvo za bogaćenje te da ni za koga ne odrađuje posao... U politici
je vidio priliku da se bori za hrvatske nacionalne interese, za one
iste ciljeve za koje se borio i tijekom Hrvatskog proljeća. Takvog
Budišu jednostavno je trebalo (s)maknuti iz politike.
Jer danas zaista nemušto izgledaju Granićeva nastojanja da opere
vlastiti obraz i pokuša dokazati da su on i Račanova vlada ipak nešto
učinili u odnosu na Haag. Naravno, pisma bez dubljeg i kasnijeg
konteksta izgledaju jako hrabra. Ali kad se zagrebe dublje, jasno je da
se Račanova vlada izgubila s Haagom, kao i one prije nje, a ne treba
ekskomunicirati ni današnju, koja bi glavnog krivca za presudu
vukovarskoj trojci trebala tražiti u “bivšoj prijateljici” Carli del
Ponte koju je bespogovorno opsluživala, a ne u UN-u.
Upravo je njezina optužnica dovela do takve presude, pa sad jedino
ona žalbom može pokušati popraviti učinjenu štetu. Ako se uopće
što može popraviti. A sve drugo, tjeralica za Radićem, vapaji za
Kadijevićem, novi proces, samo je besmisleno predizborno politiziranje.
RIJEČ - DVIJE