Nedavni Croatia summit, koji je okupio predstavnike četrdesetak zemalja
i raspravljao o budućnosti Jugoistoka Europe, bio je po razini
sudionika, najveći međunarodni skup u zadnjih nekoliko godina posvećen
stabilizaciji naše regije. Među brojnim državnicima i
teoretičarima, u Dubrovniku je govorio dr. Zbigniew Brzezinski, čovjek
velikog iskustva i težine.
Lucidan kao i uvijek, Brzezinski je i ovom prilikom zaintrigirao
prisutne svojim tezama o tome da je europska integracija Ukrajine i
Turske zalog demokratizacije Rusije, odnosno jačanja Europske unije,
kao što je u prošlom desetljeću bio prominentni
kritičar nevoljkosti Clintonove administracije da se umiješa
u rješenje krize izazvane srpskom agresijom.
Brzezinski je svojim političkim djelovanjem, ali i brojnim radovima
uvijek plijenio pozornost svjetske javnosti. Bilo da se radi o
iskonskom nagonu potomka poljskih imigranata u oštrini
kritike prema nekadašnjem Sovjetskom Savezu koji je svojom
ogromnom energijom i znanjem iznutra "gurao" američke administracije u
smjeru veličanstvene pobjede u hladnom ratu, bilo kad je u međunarodne
odnose uveo pojam "Euroazije" kao strateški najvažnije
svjetske regije.
Bilo da nastupa kao bivši savjetnik predsjednika Cartera za
nacionalnu sigurnost, čijih se usluga nisu odrekli ni sljedeći
predsjednici, direktor Trilaterale, član boarda direktora Vijeća za
međunarodne odnose, Freedom Housea, Amnesty Internationala, Atlantskog
vijeća, Centra za strategijske i sigurnosne studije ili jednostavno kao
jedan od, uz Henryja Kissingera, svjetski najcitiranijih teoretičara
međunarodnih odnosa.
Njegov dolazak u Dubrovnik bio je znakovit za Hrvatsku, ali i regiju
koje se jedva dotaknuo u svom čuvenom djelu "The Grand Chessbord".
Jedina, figurativna, poveznica s ovim prostorima bila je u pejorativnom
nazivu jedne od bivših sovjetskih regija kao "Euroazijskog
Balkana". Danas je utoliko drugačije što je Brzezinski
došao u Hrvatsku, zemlju na pragu ulaska u NATO i EU,
što je činjenica koju ni on prije desetak godina nije
precizno predviđao. Kroz zagovor ulaska Hrvatske u NATO, odao je
priznanje vladi na uspješnom predvođenju regije u smjeru
demokratizacije i euro-atlantskoga integriranja.
Ono što nas ipak treba zabrinuti jest to što je
Brzezinski u našem javnom prostoru prošao
neopaženo. A dubrovačka poruka je, parafrazirajući Brzezinskog, da se
Hrvatska našla na velikoj šahovskoj ploči na
kojoj je doskora nije bilo, odnosno da je izašla iz crne
rupe etničkog kotla Balkanije.
Koliko god Dubrovački summit, očito, nije bilo lako pretočiti u vijest
koja prodaje novine, na njemu su upućene najrenomiranije poruke o
našoj budućnosti. Identi?nu Hininu vijest o
bombašu samoubojici u Islamabadu pogreškom smo
objavili 15. srpnja na 8. i na 9. stranici, gdje je malo skraćena.
Gost suradnik
Nepravedno prešućeni Brzezinski
