Ljutit nakon vladinog inzistiranja na nekim odredbama prijedloga izmjena Zakona o radu, jedan je sindikalni čelnik izjavio kako su teško prevareni. “Da nam je ovakve stvari vladajuća koalicija najavila prije izbora, ne da ne bi bili vlada, oni danas ne bi bili ni parlamentarna oporba”. Htio je reći da predizborno najavljivanje današnjih poteza ne bi na izborima vrijedili niti pet posto glasova, u barem jednoj izbornoj jedinici. Njegov sindikalni kolega se pak čudom čudi kako predsjednik vlade sebe javno naziva liberalom, a predsjednik je najveće socijaldemokratske stranke. I onda još njegov ministar rada navodno sluša samo predstavnike kapitala, a zanemaruje radnike i njihova prava.
“Ne bi vi bili ni oporba da nas niste lagali prije izbora” – smisao je gore citirane izjave. Uz samo malo logičkog zaključivanja proizlazi da nijedna iskrenost i istina ne prolazi na izborima. Reklo bi se – birači vole slatka pa makar i lažna obećanja. Iskusni stranački stratezi najrazličitijih boja će vam tvrditi da se izbori dobivaju na, ako ne laganju, onda na prikrivanju i preskakanju ozbiljnih tema.
Proizlazi tako da famozne strukturne reforme, ili tzv. bolni rezovi, nikada nemaju izvorni politički legitimitet. Odnosno, kada bi tehnički bilo moguće svako konkretno prijeporno pitanje razrješavati na državnom referendumu, gotovo nijedna reforma ne bi prošla.
Proizlazi stoga i još jedan mogući zaključak – niti današnja vlast niti oporba nemaju stvarni demokratski legitimitet. Tu su gdje jesu samo zbog uspješnog kamufliranja stvarnih namjera. Ugled politike je pao na najniže grane. “Sve je prevara i lopovluk”, dominantno je razmišljanje biračkog tijela. Sve.
>> Mirando Mrsić: Vlada se ne boji donositi odluke, a ostavku ne dam
Bojim se da tako više neće ići. Izostanak i odgađanje reformi značilo bi dodatno zaostajanje u međunarodnoj konkurentnosti, a već sada smo itekako nekonkurentni da bi mogli održavati dostignuti nivo prosječnog životnog standarda. Negativna spirala pada proizvodnje, rasta nezaposlenosti, pada realnih fiskalnih prihoda i rasta izdataka, rasta troškova i cijene financiranja deficita, rast troškova servisiranja inozemnog duga, sve se više produbljuje. U društvu je opći nemir. “Neekonomskih” tema na dnevnom redu puno više nego što možemo probaviti. Zastrašujuće zvuči spoznaja da danas imamo tri odvojene (sic!) ali istovremene procedure promjene Ustava! Prije kraja godine Ustav će mijenjati narod na referendumu te, u neviđenom sprintu, Hrvatski sabor uz “javnu raspravu” od šest dana!?
Zbog svega ovoga netko će konačno morati početi govoriti istinu biračima. Za početak i puno grubljim riječima nego što su do sada bile korištene. Netko drugi će morati nastaviti iznošenjem još surovijih istina. Netko treći će morati naići na oštre zvižduke kada počne otrcanim frazama i blaćenjem suparnika vabiti naivce i vlastite aktiviste i pretendente na politička uhljebljenja. Prošlo je vrijeme tretiranja biračkog tijela kao nezrele i zaboravne mase kojoj je, prvo, moguće i drugo, za nju korisno, prodati hrpu lažnih obećanja samo da bi se dočepalo fotelja. Nema više, razočaranje ukupni političkim spektrom je preveliko.
Bilo bi stoga dobro ubuduće tražiti najveće političke stranke da, prije izbora, ponude svoj prijedlog proračuna (kompletnog!) za naredne tri godine. Isto tako da ponude projicirane vrijednosti nekoliko ključnih varijabli – deficita javnog sektora, stope rasta BDP-a po komponentama i sektorima, inflacije, te bilance međunarodnih plaćanja.
Da bi nam bilo lakše razumjeti globalne projekcije i politike kojima ih se namjerava ostvariti, bilo bi dobro da ozbiljne stranke ponude i odgovore na nekoliko “kontrolnih” pitanja. Na primjer – koliko će na početku druge godine vašeg mandata biti bolnica u Hrvatskoj. Koliko na početku treće godine? Ili, koliki će biti broj županija, gradova i općina nakon što u prvoj godini promijenite relevantne zakone. Nadalje, kolike će biti stope PDV-a i koje promjene ćete izglasati? Koliko će iznositi naknada od koncesije za autoceste po godinama i koliki će biti prihod koncesionara od naknade za gorivo? Koliko će u drugoj godini vašeg mandata INA uplatiti dividende u proračun, a koliko ostalim suvlasnicima?Tko ne može, ne zna ili ne želi odgovoriti na sva gornja i slična pitanja nema što tražiti na izborima. Nije mu dovoljno ni da postane oporba.
Šteta kaj gosp Škegro nije imao vremena pisati u doba vladavine Sanadera i da je u to vrijeme ovak precizno definirao probleme i kontrolna pitanja dok je bio blizu vlasti bilo bi nam danas daleko bolje. Krasno je delati preciznee analize dok nisi na vlasti, i Linić je zvučao ovak pametno dok je Šuker upropaštavao državu dužničkim ropstvom po modelu Škegrine servisne ekonomije i PDVa.