Nedavno sam se našao na Milićevoj tv-vjetrometini (7. 2.). Tema: Tko je
kriv za siromaštvo? Kako se na brisanom prostoru čovjek nema kamo
skloniti, a dočeka ga teškaški voditeljski prvak u punoj kondiciji,
koji je upravo sa 135 spao na 124 kilograma, šanse da se prije pada
zastavice bilo što zaokruži nisu baš najbolje. Pa sam na kraju imao
dojam da se sve što sam rekao raspršilo i iščezlo među reportažama
Milićevih marnih suradnika, od kojih je ona Srebre Herold o vakumiranim
hobotnicama “Faust Vrančić” bila najduhovitija. Stoga, evo, o istoj
temi još poneke.
Od nekoliko mogućih odgovora na pitanje tko je odgovoran za
ponižavajuće siromaštvo ne baš malog dijela hrvatskog građanstva (svi
mi, vlast...), najbliže mi je tumačenje da je za vlastitu sudbinu, pa i
za svoje materijalno stanje, odgovoran svatko sam. Naravno, uz
pretpostavku da je riječ o slobodnoj i zdravoj osobi u slobodnom,
zdravom i organiziranom društvu. Jer, ako je društvo bolesno, pojedinac
je u mnogočemu ograničen, pa i u osiguravanju vlastitog materijalnog
blagostanja.
Na žalost, hrvatsko društvo još vuče neke stare boleštine (nemaran
odnos prema radu, shvaćanje jednakosti kao uravnilovke u plaćama,
odbacivanje svega što dolazi iz državne uprave, prezir prema
političarima, politici, svakoj vlasti, pa i demokratskim
institucijama...), a pati i od nekih novih, među kojima se ističe
alergija na sve što je u vezi sa slobodnim tržištem, poduzetništvom,
privatnom inicijativom. Svemu se tome protivio i naš tzv. socijalizam,
no gotovo da je današnji otpor prema svemu što miriše na kapitalizam
jači i od onoga u socijalizmu.
Privatnik, nije li to u našoj recentnoj mitologiji jedna od
najomraženijih riječi! Bogat, imućan čovjek (bogataša se ne usudim ni
spomenuti), nije li to sinonim za protuhu i kriminalca! Profit, zarada,
kapital, zar se te riječi ne tretiraju kao psovke!
Dični naš građanin, kao što je nedavno demonstrirao na Cvjetnom trgu u
Zagrebu, lupa kuhačom o dno lonca i prosvjeduje protiv onoga tko se
loncem služi za kuhanje a kuhačom za miješanje. I onda se začudi kad
ostane bez ručka!
Dvije trećine anketiranih nedavno je odgovorilo da su za siromaštvo u
Hrvatskoj najodgovorniji tajkuni, privatizacija i pretvorbena pljačka.
Slažem se, ali se protivim upornim nastojanjima sa svih strana da se
svi koji nešto poduzimaju, rade, stvaraju, otvaraju radna mjesta...
etiketiraju i otpišu kao gramzljivi privatnici koji su sami po sebi
pogubelj za javni i zajednički interes.
Po taj su interes mnogo opasniji oni koji su protiv promjena s početka
devedesetih i protiv svih pozitivnih posljedica tih promjena. Kad nam
se takvi, a ponajprije bivše sluge bivšeg režima, skinu s vrata, bit će
i manje siromašnih, a više mogućnosti za samostalno kovanje vlastite
sreće.
GOST SURADNIK
