SUBOTA 30.1.
Omjer poginulih u Iraku i od “prekomjerna granatiranja” Knina 1 000 000 : 1 AFP
U povodu Blairova svjedočenja o američko-britanskom napadu na Irak, mnogi su se Britanci osmjelili reći da je bivši premijer ratni zločinac i da bi mu trebalo suditi u Haagu! Blair u Haagu – nezamislivo! Ali je zamislivo u obratnom slučaju – golema većina Hrvata Gotovinu i optužene hrvatske generale smatra nevinima, ali im se sudi u Haagu. Napadnuta zemlja, Hrvatska, ne smije se braniti a da za to ne snosi teške posljedice samo zato što je mala. Druga, samo zato što je moćna i velika, s lažnim dokazima i bez ikakva legalnoga opravdanja može napasti drugu bez posljedica. U Iraku je u ratu ili zbog njega na onaj svijet otišlo milijun ljudi. Od “prekomjerna granatiranja” Knina poginuo je jedan civil. Omjer milijun prema jedan je i omjer za vjerojatnost da Britanija i njezino vodstvo budu (o)suđeni. Ne samo da je vjerojatnost 1 000 000 : 1 nego je upravo Britanija, koja masakrira Irak, bila, a iz pozadine i ostala na čelu skupine zemalja koje zbog izmišljenih topničkih dnevnika blokiraju pregovore Hrvatske s EU. Zamislite kako bi bio ismijan i na nož dočekan OPRAVDAN zahtjev neke europske zemlje da se V. Britanija zbog napada na Irak isključi iz EU!?
NEDJELJA 31. 1.
Ovih 8 milijuna eura komični prema onim Mesićevim 18 milijardi dolara
Čini se da je napokon, poslije deset godina, krenulo i Mesiću! Tko želi može se sjetiti kako je odlazeći predsjednik u obje predizborne kampanje obećavao Hrvatskoj vratiti desetke milijardi dolara iznesenih u inozemstvo, a opljačkanih u pretvorbi i privatizaciji, ratnom profiterstvu i prodaji državnih stanova. U jednoj TV emisiji danas je izjavio kako je na vidiku 8 milijuna eura koji bi mogli biti vraćeni iz neke banke u Europi u kojoj ih je sakrio neki hrvatski lupež. Premda treba pričekati i vidjeti je li to istina, i kad bi ta svota bila vraćena, bilo bi to zapravo ništa. Ili ipak dovoljno da je doživimo kao komičnu u usporedbi s novcem koji su spominjali Mesić i mediji. Jedan je tjednik na naslovnici objavio da je opljačkano i deponirano u inozemstvu 18 milijardi dolara. Mesić i ti mediji za grabež su optuživali i obitelj Tuđman, kojoj su također pripisivani milijardski iznosi. Na kraju vratolomne brojke svele su se na sitniš, a “bojoslovno bogata” obitelj, kako pišu isti ti mediji, priznajući tako svoje laži, navodno je osiromašila! Ali tko će te laži danas istraživati i uspoređivati s činjenicama! Važno je da se predsjednik deset godina održao na obmanama partizanskoga tipa, koje su cijelo to vrijeme bile i “argument” cijele ljevice.
PONEDJELJAK 1. 2.
Trijumf nevinih u sportu - mali su jači od bahatosti “pobjedničkih sila”
Rukometaši su srebrni, no navijanje je bilo zlatno! Ima neke iznimne ljepote u sportskim uspjesima malih zemalja i u veselju njihovih navijača. Sport je jedno od rijetkih područja u kojem su Hrvatska i veličinom slične zemlje koliko-toliko ravnopravne s velikima. I imaju jednu prednost: nisu inficirane rasizmom moćnih. Psiha mnogog Amerikanca, Rusa, Britanca, Francuza, Japanca, Kineza... “zatrovana” je osjećajem pripadnosti velikoj naciji, osjećajem goleme brojnosti i prostranstva te potpune zaštićenosti, što je pojačano i sviješću o posjedovanju nuklearnog oružja. Htjeli ne htjeli, stanovnici zemalja “s ruba svijeta” na ovaj ili onaj način osjećaju svoju marginalnost. Uostalom, ta marginalnost prema Americi, na primjer, osjeća se na cijelom planetu kad se dodjeljuju filmske nagrade “Oscar”. Premda velike zemlje, s određenim iznimkama, osvajaju i najviše medalja na olimpijadama, u sportskim natjecanjima mogu biti poražene od neusporedivo manjih. A u veselju navijača malih zemalja ima trijumfalizma nevinih i na svim drugim područjima potisnutih nad bahatošću “pobjedničkih sila”. Možda bi se zbog toga mogao za svijet odrediti spasonosni imperativ: ne prijeti mi, zaigraj sa mnom!
UTORAK 2. 2.
Bitka za raskošan život liberalnih “mladih lavova”
Zovu me u emisiju “Hvatska uživo” na HTV-u da objasnim što se događa u HSLS-u jer sam, podsjetiše me, nekad davno i sam bio član te stranke. Evo moga mišljenja: relativno veliko naslijeđe smanjeno je do minimuma i oko toga minimuma zakrvili su se Budišini i Adlešičkini baštinici Darinko Kosor i Hrvoje Vojković. Zlobnici bi rekli – da je to ipak mala stranka pokazuje i naivnost i prozirnost s kojom je Vojković kao direktor bogatog i moćnog “Croatia osiguranja” izvlačio milijunske svote za havarije brodova kojima je sam bio suvlasnik. Pa bi zlobnici nastavili – i Kosor i Vojković još su relativno mladi ljudi, bit će da su osjetili slasti elitista, pripadaju miljeu čestih rastava i novih ženidbi, skupih ljubavnica, džetseterskih ljetovanja i zimovanja te luksuznih automobila i drugih osobnih vozila od kojih okolini zastaje dah. A utjecaj ili direktorsko mjesto u poznatom osiguravajućem društvu izdašno je za takav život. Inače su ta dvojica kumovi, a Vojković je objasnio gdje se slomilo veliko prijateljstvo – na bitki “mladih lavova HSLS-a” (kako su svojedobno sami sebe nazvali u iluzornom nastojanju da vrate negdašnju moć stranke) za nadzor nad “Croatia osiguranjem”. Koje osigurava raskošan život.
SRIJEDA 3. 2.
Sjeti se malo svih pokrenutih “akcijskih planova”, hajke ti mile!
Ivo je Sanader sumnjičenja u medijima o njegovoj povezanosti s kriminalom i korupcijom nazvao “političkom hajkom”. Nevjerojatno je da o političkoj hajci govori čovjek u vrijeme čije je političke svemoći bilo bezbroj hajki na ljude koje su baš njemu bile potrebne, a neke je i sam pokrenuo. Pa nismo zaboravili “akcijski plan” Sanaderova smetlara Hide Biščevića, plan koji je bio prava politička hajka na Gotovinu. Nismo zaboravili zlostavljanja kojima su bili izvrgnuti generalov malodobni sin i žena. Nismo zaboravili hajku protiv hrvatskih generala u BiH koju su provodili mediji u kojima je Sanader imao očit utjecaj. Nismo zaboravili hajku na političke protivnike u HDZ-u uz pomoć Glavaševih zaštitara, a zatim i hajku na samoga Glavaša. Nismo zaboravili ni cio niz protukorupcijskih policijskih akcija uz nazočnost TV kamera koje su premijeru trebale kao argument za Bruxelles. Nismo zaboravili ni opomenu koju je njemu i Mesiću zbog upletanja u pravosuđe uputila hrvatska sudačka udruga. Nismo zaboravili ni hajke na obitelj Tuđman i na Sanaderove stranačke suradnike iz pera istih novinara koji su premijeru sricali hvalospjeve. Nismo, napokon, zaboravili njegove potajne, najsramotnije staljinističke hajke na nepoćudne mu novinare. Sjeti se malo, hajke ti mile!
ČETVRTAK 4. 2.
Bišćan i Grdović – dvije niskosti koje se žele iskupiti “veličinom”
Mala je mogućnost da naslov “Bišćan pretukao taksista” ima svoju obratnu inačicu – “Taksist pretukao Bišćana”. Jer, taksisti su obični ljudi, mnogi bdiju cijele noći kako bi prehranili obitelj. A Bišćan je veličina, osjetio je što znači biti slavan kao vodeći Dinamov igrač, kao reprezentativac i kao sudionik Engleske nogometne lige i Lige prvaka. U nekih s takvom slavom pojača se društveni kriterij, a nekima slava služi kao izlika za nasilje. Jednom je netko rekao: ima prljavih osoba koje mogu postići velike sportske rezultate, ali nikad ne mogu biti veliki sportaši. Već sama činjenica da je parkirao na mjestu određenom za taksiste govori o tome kako su Bišćanovi postupci u svakidašnjem životu daleko ispod javnoga renomea koji je do ovoga incidenta imao. Pravilo je – svoju sportsku veličinu možeš potvrditi samo ako na njenoj razini ostaneš i izvan sporta. Također, ne zaslužuje u Hrvatskoj samo jedna estradna zvijezda vijest “Mladen Grdović osuđen na 20 dana zatvora”. Zbog obiteljskoga nasilja osuđen je i na obvezno liječenje od alkoholizma. No ne samo da nije iskazao poniznost i pokajanje nego tvrdi i da nikakve kazne nema te da on neće u zatvor. Bišćan i Grdović, dvije slave, dva nasilja – u obitelji i na ulici. Dvije niskosti koje se žele iskupiti “veličinom”.
PETAK 5. 2.
Nestanak velikog antikvarijata “Tin Ujević” kao novi čin ratne okupacije
Kad sam ga danas na Zrinjevcu prvi put vidio obnovljena, osjećao sam se kao da je neki stranac, lopov ušao u taj moj vlastiti prostor, ispraznio ga, preuredio i u njega na police umjesto knjiga posložio – naočale. Riječ je o bivšem antikvarijatu “Tin Ujević” u koji je, valjda, ušao svaki zagrebački intelektualac, koji je djelovao postojano i vječno kao platane koje su ga štitile svojim krošnjama i kao lijepe stare zgrade u čijem se nizu nalazio. Nestalo je još jedno od mnogih skrovišta za privrženike središta grada, utočišta za njihove navike – kavana, kafića, terasa, pučkih restorana, prodavaonica, knjižara, antikvarijata, kinodvorana... Osjetio sam neko neprijateljstvo prema tom novom blještavilu na Zrinjevcu koje se zove “Optico”, ali kao da sam osjetio i neku njegovu mržnju prema meni, kao da me odatle fizički, silom želi otjerati. Tako mi je i svaki put kad na Cvjetnom trgu u bivšoj nezaobilaznoj Znanstvenoj knjižari vidim stalke s mobitelima i uparađene dečke i curice spremne na uslugu. Ili kad u Teslinoj prolazim kraj sad elitne “Cantinette” koja je nekad bila narodna “Pula” s legendarnim paštafažolom, sipama, lignjama... Kao da je sada u tim prostorima ratni okupator!
Komentara 22
EU
Uglavnom se ne slažem sa \"državotvorcem\" Ivkošićem ali vezano uz komentar za Blaira skidam mu kapu! Kao i za primitivce Bišćana i Grdovića.
OB
Ivkosicu, teska su vremena a zamisli sebe kao propagandista u NDH, koja bi to ucinkovita poezija bila... Na bespucima povjesne zbiljnosti!!!!!
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kikašu moj, sjećam se da su mi moji stari pričali kako i što su ti \"kulturni\" Englezi radili samo arapima u El Shatu. Moj otac, i svi moji koji po njima pripadaju u nekulturne Balkance pričali su mi da oni a ni njihovi preci nisu to činili ni svojim magarcima, mazgama, mulima ni ogotama. A danas oni nama pričaju o tome što je kultura i kulturno.