Želio bih upozoriti na učestalo ponavljanje pogrešaka u izdanju
Večernjeg lista za BiH", počinje svoje pismo pažljivi čitatelj iz Bosne
i Hercegovine, a onda slijedi podulje nabrajanje. Kad sam pročitala
pismo, postalo mi je jasno da to nisu pogreške specifične samo za to
izdanje sigurno ih je tamo više nego da "prolaze" u svim
našim rubrikama.
Koliko smo puta u novinama pročitali da se nešto dogodilo u Bosni, no,
tamošnji čitatelji, ne bez razloga, traže preciznost i inzistiraju na
nazivu države Bosna i Hercegovina, ili, ako nam je to predugačko, BiH.
Dakako, nekim bi političkim strujama u toj zemlji odgovaralo da se
država zove samo Bosna, pa baš zbog toga u Večernjaku treba voditi
računa o značenju punog imena. Tu se odmah nadovezuje nova
pogreška "bosanski jezik". To je, dakako, nepostojeći jezik, jer
Hrvati u BiH govore hrvatski, Srbi srpski, a Bošnjaci bošnjački. "Tako
pridonosite asimilaciji hrvatskog jezika u bosanski, koji ima svoje
posebne tvorce", kritičan je čitatelj.
Bošnjaci, pak, doživljavaju kao uvredu ako ih netko nazove muslimanima.
Prilično nemara ima i u pisanju imena gradova koja su se mijenjala
prošlih desetak godina. Jednako se bune građani Uskoplja kad im netko
kaže da su iz Vakufa, kao i građani Gradiške kad se njihov grad naziva
Bosanskom Gradiškom. Često se u novinama čita o livanjskom kantonu, a
službeni je naziv Hercegbosanska županija. Dio Hrvata zamjera što se
županije nazivaju kantonima jer se tim izrazom koriste i Bošnjaci i
Srbi, no, osobno, tolerirala bih oba naziva, jer kanton je ionako
francuska riječ. Sve u toj državi vrlo kompliciranog sustava
miriše na nacionalno i odmah provocira. Večernjakova zadaća nije
izazivati, nego pri pisanju o BiH biti pažljiv i točan.
Umjesto mojeg odgovora uredniku Crne kronike, izvadak iz pisma
redovitog čitatelja: "...Meni je sasvim svejedno hoću li biti starac u
godinama g. Jurasića, ili u mojim godinama. Ali ipak mislim da je moje
građansko pravo da imam svoje ime i prezime, pa kad dođem u tretman u
Crnoj kronici, bit ću zadovoljan ako se koristi samo moje ime i
prezime, kao i dob, naravno u zagradi, a sve ostalo je voluntarizam,
proizvoljnost, bilo novinarska, bilo urednička, pa i kada treba
pobuditi nekakve pozitivne emocije...
Nadam se da je bilo sličnih reagiranja Vaših čitatelja, pa bi redakcija
trebala uvažiti da iza Vas stojimo mi čitatelji, čija ste Vi
zastupnica, a urednici neka razvijaju svoj posao opet za nas, koji
svaki dan posežemo u čarapu po šest kunića. Srdačno Vas pozdravlja
starac (67)."
OTVORENA VRATA U BiH, državi kompliciranog sustava s jakim naglaskom na nacionalno, svaka se pogreška doživljava kao provokacija
