Zoran Milanović sasvim sigurno nije čovjek koji je u pregovorima s Europskom unijom propustio ispregovarati adekvatnu zaštitu vlastitih građana od europskog uhidbenog naloga – kakvu mnoge druge države EU imaju. Također, Zoran Milanović nije ni čovjek koji je godinama kočio ozbiljne istrage članova jugoslavenskog represivnog aparata u Hrvatskoj. S tim na umu, situaciju s izručenjem Josipa Perkovića Njemačkoj Milanović nije stvorio pa je nejasno zašto se tako gorljivo pokušava uključiti u njezino rješavanje.
Ovaj slučaj, kao i svi budući slični slučajevi, pitanje su pravosuđa i trebali bi biti rješavani u okviru pravosudnih tijela, bez utjecaja politike. Zadaća Milanovića, kao i svakog drugog premijera, trebala bi biti da osigura poštovanje zakona i obveza koje smo preuzeli – koliko god one nekome bile mrske. Hrvatska je tu lekciju bolno naučila na primjeru izručenja generala Haaškom sudu. Nejasno je stoga zašto nas Milanović opet šalje na novu pouku prkoseći pritom Europskoj uniji i njezinoj najmoćnijoj članici. To sasvim sigurno nije pametna, a ni pravedna politika.
