Ako se složimo da zviždanje Milanoviću na proslavi u Kninu i nije neka senzacija, jer nismo li se borili i za to da možemo fućkati premijeru, nacionalne su televizije anemično školski odradile i jučerašnji dnevnik pobjede. Bilo je tu apsolutnih maksimuma, kad je riječ o temperaturi, i prebrojavanja ljudi, kad je riječ o turistima. Poput prave državne televizije, HTV je prenosio sva kninska događanja, ali i štreberski ostao na tome. Kao da nitko u katedrali duha nije zamijetio kako je ove godine, nakon što su oslobođeni Gotovina i Markač, bila savršena prilika za dokumentarac o Oluji.
Ako do sada možda i nije bilo vrijeme za pravu novinarsku robu o pobjedonosnoj vojnoj operaciji, jer su generali još čamili u Haagu, što je ove godine spriječilo HTV da napravi film koji bi se pamtio? Nema više ni Bulajića, ni Vrdoljaka, ni Zafranovića, ni Sedlara. Možda će Radmanovi rezovi iznjedriti neke nove velikane ili barem zanatlije. Dotad, televizijski djelatnici izgleda očekuju da se publici gaće tresu od nekoliko zvižduka onih koji ne znaju za red i protokol pa i da za dan-dva zaboravi sav taj njihov informativni šušur.
Jer, ljudi ne pamte dnevnike. Za povijest ostaje dobar dokumentarni i filmski program. Ljudi se sjećaju Malog mista i Gruntovčana, pamte dokumentarac Višnje Starešine o Siniši Glavaševiću, ali teško da će se itko sjetiti političke analize zvižduka premijeru bivše urednice Sandre Križanec. Kao prava miss ambicija, ona je kasnije osporila i mogućnost usporedbe Knina i Čavoglava, kamo se inače HTV jedva usudio prismrditi.
PLUS
Svaka čast Katarini Periši Čakarun na gostu Damiru Krstičeviću u Temi dana, ako bi on stvarno radije još jednom u Oluju nego pred kamere, kao što je objasnila.
MINUS
Ni na dan pobjede dvije najjače privatne stanice nisu odstupile od uhodanog programa: stota repriza hita Kevina Costnera i turska priča o djevojci imena Feriha.
>> Thompson: Ne moramo svi slaviti ovdje, neka se slavi diljem RH
