Nema dužnosnika Europske unije koji nam godinama već ne propovijeda da
se politika ne smije miješati u to i to, da se sudstvo treba
apsolutno depolitizirati, da monetarna vlast treba biti još
samostalnija… Uglavnom, da i te kako trebaju biti odijeljene
sve poluge vlasti, od izvršne, zakonodavne do sudske i
monetarne. To je i naša obveza u pristupanju EU.
Štoviše, kad je riječ o monetarnoj vlasti,
direktive EU nalažu još veću njezinu samostalnost od one
koju trenutačno ima Hrvatska narodna banka u nas. I naši se
političari trude to provesti, barem načelno to podržavaju, iako bi na
neke odluke sigurno voljeli utjecati, ili možda pod stolom to i
pokušavaju. Mijenjaju se zakoni i postaju stroži i
– onda dođe blamaža iz same Unije.
U Hrvatsku bane šef Bavarske u odlasku, Edmund Stoiber, te
sruši sva ta načela i s političke razine jasno poruči da će
se njegova zemlja jako naljutiti na našu ako ne dopustimo
njegovoj banci da ugrabi dio financijskoga kolača među ionako već
osiromašenim Hrvatima. I tako Stoiber zaboravi odakle
dolazi, da se u njemu ogleda predstavnik vodeće zemlje EU, čak i
nesuđeni njemački premijer. I da stvar bude ljepša, oblati
sve nas u nazočnosti našega premijera, valjda misleći da i
on tako misli kad su, kao, prijatelji.
Stoiber je, međutim, svojim istupom samo pokazao i dokazao da je
prototip političara koji manje drži do političkih načela, a
više do zastupanja različitih interesa. Od naših
se političara traži upravo to, da ne zloupotrebljavaju svoj položaj
kako bi gurali nečiji privatni interes ili nečiju tvrtku, zbog čega su
padale i glave. A Stoiber upravo suprotno, na prvome mjestu mu je
biznis, interes, novac, a politika je valjda samo poluga za ugovaranje
unosnog posla. Nama je Stoiber bio iznenađujuće neugodan, ali boljim
poznavateljima to i nije bilo iznenađenje jer on u Njemačkoj grca u
upravo takvim i sličnim aferama. Što i ne čudi, jer on se
odavno kroz vladajući CSU, s njemačkim liberalima, upregnuo u kola
moćnika i privatnih i(li) korporacijskih interesa. A sad, na odlasku iz
politike, još je samo brutalniji.
A tu ima i još jedna dimenzija, bez neke malicioznosti.
Stoiber je predsjednik bavarskog CSU-a, demokršćanske
stranke koja je vladajuća u Bavarskoj. On je aktivni katolik, čime se
uvijek hvalio i to pokazivao. Jesu li ovakve njegove rabote spojive s
katoličkim naukom? Ili i on “pleše” na
dva kolosijeka? Crkva načelno traži od političara katolika da svoju
vjeru prakticiraju i na poslu, ali često se šutke prelazi
preko različitih rabota, opet zbog nekih zajedničkih interesa. Kad
bismo sad okrenuli ploču prema Hrvatskoj, mogli bismo početi unedogled
nabrajati takve primjere, počevši od Zagreba.
U povodu
