Devetnaest godina nakon pada Berlinskog zida, povijest iz vremena
komunističkog DDR-a u današnjoj Njemačkoj uvijek nanovo sustiže baš
novinare. Zamjenik glavnog urednika berlinskog dnevnika “Berliner
Zeitung”, Thomas Leinkauf, morao je otići sa svog mjesta nakon što su
se pojavili dokumenti koji dokazuju da je kao poručnik
komunističke tajne službe “Stasi” (Staatssicherheitsdienst), pod
kodnim imenom “Gregor”, dugi niz godina uhodio svoje kolege.
Da ironija bude veća, Leinkauf je kao vodeći urednik lista čak
intervjuirao i gospođu Mariannu Birthler, osobu koja danas vodi
dokumentacijski centar za istraživanje djelatnosti tajne službe
“Stasi”. Tema tog intervjua bila je - ni manje ni više nego - rad
“Stasija” u nekadašnjem DDR-u! “Bila sam nasamarena”, priznala je
gospođa Birthler.
Novinari “Berliner Zeitunga” sada traže temeljitu istragu o
umiješanosti komunističke tajne službe u rad njihova lista.
Razotkriveni urednik i “stasijevac” Leinkauf tek je vrh ledenog
brijega. Godine 2002., trinaest godina nakon pada berlinskog
zida, istraživanja u Berlinu, Leipzigu i Dresdenu pokazala su da je
danas još uvijek između pet i deset posto svih stalnih zaposlenika u
njemačkim medijima za vrijeme bivšeg DDR-a bilo u izravnom odnosu s
komunističkom tajnom službom.
Novinari su već zbog profila svoje profesije bili ljubimci
“Stasija”.
Već kod samog odabira novinarskog zanimanja, koje je u komunističkom
DDR-u (kao uostalom i drugdje u komunizmu) proglašeno za
“društveno-politički rad”, bila je umiješana tajna služba, jer je za
studij novinarstva bila potrebna “karakteristika” koja je zapravo
bila dozvola za studij.
Njemačka javnost danas zvoni na uzbunu i traži temeljitu istragu. Jedan
je visokotiražni dnevnik na prvoj stranici napisao: “Oprez, crveni
špijuni su među nama!”. Kiša e-mailova od tada zasipa uredništva
listova, sve se uglavnom svodi na pitanja: Kako je to moguće?
Kako mogu novinari, nekadašnji suradnici “Stasija”, danas objektivno
pisati?
Valja se prisjetiti da je u DDR-u 65 posto svih tiskovina, sa 9,7
milijuna primjeraka naklade, bilo u vlasništvu tadašnje njemačke
komunističke partije. S druge strane, zapadnonjemački kapitalisti odmah
su nakon pada zida krenuli u masovnu kupovinu tiskovina, a jedan
od glavnih motiva bila je za poslovne ljude impozantna naklada listova
u DDR-u.
Upravo ta zapadnjonjemačka gramzivost omogućila je da tako velik broj
“stasijevaca” ostane u medijima neotkriven. Činjenicu da su neki
novinari bili u komunističkim tajnim službama, smatrali su za
“nestašluk”, objašnjavajući to svojim zapadnjačkim liberalizmom. Sada
zvone na uzbunu.
PLANET POLITIKE
