Uoči nedjeljnoga derbija između Dinama i Rijeke, koji bi mogao usmjeriti utrku za naslov prvaka, prisjetit ćemo se jedne od najdramatičnijih završnica HNL-a, u kojoj su Riječani ostali praznih ruku, a osladili se Zagrepčani. U Sarajevu smo pronašli Admira Hasančića (45), nekadašnju Rijekinu zvijezdu, strijelca nepriznatoga pogotka na utakmici Rijeka – Osijek (1:1) u posljednjem kolu sezone 1998./1999.
Nije ga trebalo ni pitati: ta sudačka nepravda zbog koje je Rijeka izgubila naslov najteži mu je trenutak u profesionalnoj karijeri.
– Tri dana prije te utakmice s Osijekom, na Poljudu smo u veličanstvenoj atmosferi svladali Hajduk. Išli smo u Split rasterećeni, bez pritiska da moramo pobijediti, još manje da moramo biti prvaci, a ispalo je nevjerojatno dobro za nas – počeo je svoju priču Hasančić.
Kaže da je Rijekine igrače, ali i publiku, odmah uhvatila šampionska euforija. U tom trenutku utakmica posljednjeg kola činila se samo kao formalnost.
– Prerano smo počeli slaviti taj naslov. Feštali smo nakon Splita, ispucali se, u glavama već smo bili prvaci. Grad je bio na nogama. Kao da smo samo trebali izići na teren i pobjeda će doći sama od sebe. A Osijek nije bio nimalo bezazlen suparnik, dapače.
Pričalo se da su Osječani dobili od Dinama stimulaciju?
– Ako i jesu, na to su imali pravo. To je dopušteno.
Gračan: Što god da se dogodi...
Kako je iz vaše perspektive izgledala Rijekina igra pred više od 20 tisuća gledatelja?
– Polovica nas igrača nije bila ni svjesna što se događa, toliko smo bili euforični. Dobro smo igrali na početku utakmice, agresivno, ali onda nas je u 42. minuti presjekao Bubalov pogodak. Nažalost, nije to bila ona naša prepoznatljiva igra kojom smo prije bili lomili suparnike. Bili smo previše zgrčeni od tog silnoga pritiska.
Kako vas je trener Gračan pripremao za utakmicu?
– Nikada neću zaboraviti njegove riječi na sastanku prije utakmice. “Što god se danas dogodi, za mene ste vi prvaci!”, govorio nam je a iz očiju su mu krenule suze. Te su nas riječi ohrabrile, dale su nam snagu, ali kad danas o njima razmišljam, često se pitam zašto je Gračan rekao – “Što god se danas dogodi...”. Kao da je predosjećao da se sprema neki belaj – nastavlja Hasančić.
Nakon što je Musa u 54. minuti izjednačio rezultat na 1:1, Admir Hasančić je u 88. minuti postigao gol karijere. No pomoćni sudac Zoran Krečak nije ga priznao označivši zaleđe. Kojega nije bilo, dokazano je 3D-tehnologijom.
– Kad se Sztipanovics spremao nabaciti loptu u šesnaesterac, ja sam se, kao i milijun puta prije toga, malo navirio prema suparničkom golu, ali i odmah se instinktivno povukao pažljivo pazeći da ne budem ni centimetar iza obrane Osijeka. I kada je Krečak označio nedopuštenu poziciju, nisam mogao vjerovati. Svi smo ga opkolili, na rubu očaja, i danas mi nije jasno kako sam se uspio svladati da ne skočim na njega. Srećom, suzdržao sam se, ostao sam sportaš iako sam bio suočen s nezamislivom nepravdom.
Jako sam vezan za Rijeku
Kako se ponašao glavni sudac Šupraha?
– Tri puta pitao je Krečaka: “Jesi li siguran?”. “Jesam, jesam, jesam”, kao papiga ponavljao je Krečak sasvim siguran u ispravnost svoje odluke – ispričao je Hasančić, koji je sve svoje šampionske frustracije naplatio u sezoni 2001./2002. kada je bio prvak sa Zagrebom.
Rijeka, eto, još čeka prvi naslov.
– Ja joj ga od srca želim, i rado ću doći na feštu bude li prvak. Vezan sam jako uz Rijeku, u njoj su mi rođena oba sina, a osjećam da Rijeka sad ima odličnu priliku. Ima sjajne navijače, odličnoga trenera i dobro složenu momčad – zaključio je Hasančić.
>>I Tuđman slavio naslov s Croatijom, svakom igraču čestitao je osobno