Stadion Emirates, 10. veljače 2015.! Pogodak Arsenalu Andrej Kramarić pamtit će zauvijek. A nekoliko dana prije, dogovarajući sastanak s Andrejem, poslao sam mu poruku podsjetivši ga da smo se upoznali još 2006. dok je on bio junior, a ja glasnogovornik Dinama.
Orijentalni Leicester
Za razliku od mnogih koji su otišli iz HNL-a, ovaj je igrač u prvi strani klub stigao kao čovjek odluke, igrač od kojega se puno očekuje.
Do gradića u engleskom East Midlandsu, gdje je bivši Rijekin golgeter pronašao svoj novi dom, nije tako jednostavno doći. Leicester se nalazi u istočnom dijelu Otoka i put vlakom od Londona vodi vas kroz polja i šume prošarane drevnim imanjima, grad je sve osim prizora sa živopisne razglednice. Nedaleki Nottingham ima puno engleskog šarma.
Nakon izlaska iz vlaka dočekaju vas slike sličnije "Milijunašu s ulice" nego "Mućkama". Miris orijentalnih začina i jednako orijentalna lica. Vlasnik nogometnog kluba Leicester je također iz Azije, "gospodin Vichai", kojega u klubu i gradu tako ne zovu od milja, već zato što mu prezime ne mogu izgovoriti (Srivaddhanaprabha). Ovaj bogati Tajlanđanin 2010. godine je kupio klub i vratio ga u prvu englesku ligu. Prošlogodišnji pokal, namijenjen pobjedniku druge lige, zahvaljujući kojemu je Leicester ušao u Premiership, zauzima središnje mjesto u klupskoj vitrini. Dvadesetak minuta prije dogovorena vremena, pri ulasku u taksi, zvoni mi telefon: "Jeste li tu negdje? Ja sam ranije završio s treningom i čekam vas ispred stadiona!" Sjajno, upravo sam krenuo prema "King Power" stadionu, koji se, prema Google mapsu, nalazi četiri minute vožnje od željezničke stanice. Kišica lagano pada, indijska (mislim da je indijska) muzika trešti u taksiju koji me već petnaestak minuta vozi kroz kišno leicestersko poslijepodne. Na kraju sam prosvjedovao kod vozača. Nisam studirao na Oxfordu, ali svakako nije ni on! Ni riječi nisam razumio što mi je pokušavao reći, stao je pokraj stadiona i uzeo mi devet, umjesto pet funti, koliko inače stoji vožnja na toj relaciji. Uputio sam se prema klupskim prostorijama ispred kojih me je "moj prijatelj" taksist ostavio i saznao da se nalazim na pravom mjestu želim li razgovarati s glavnom zvijezdom Leicester Tigersa, lokalnog ragbi kluba. Kažu da Indijci imaju 330 milijuna bogova. Većine sam se u tom trenu sjetio i trčećim se korakom uputio prema "pravom" stadionu, koji je udaljen 15 minuta hoda.
Ispred ulaza u upravu kluba čeka me Andrej. Ispričavam mu se na kašnjenju, kaže da nema problema i uvodi me u klupski kafić. Uz njega je Anthony, kojega sam zamolio da napravi i par fotografija dok mi razgovaramo. Nisam mu obećao honorar, našalili smo se u vezi s tim, a onda nas je ostavio rekavši kako će uskoro trebati Andreja.
Sestra oprema stan
Očito, svi vas trebaju, u ovom trenutku Leicester je taj koji treba igrača koji će im donijeti bodove spasa. Prošlo je već nešto vremena, prilagođavate se novom domu, posložili ste dosadašnje dojmove. Kakvi su?
– Gotovo sve je, iz igračke perspektive, bolje i ljepše, osim vremena, koje je katastrofalno (smijeh). U Zagrebu i Rijeci je vrijeme bilo ljepše, posebno u Rijeci, uz puno sunca i lijepih dana. Ovdje nije tako. Ali, nisam ovdje na odmoru, došao sam igrati nogomet.
Preselili ste se iz Rijeke u Leicester i prvi put otišli igrati izvan Hrvatske. Nevezano za nogomet i vaš posao, kako vam dan izgleda, kako živite?
– Moram priznati da je potpuno drukčije nego u Hrvatskoj, nisam to baš tako očekivao. Trenutačno mi je sestra ovdje, sinoć smo izašli i htjeli malo prošetati, udahnuti zraka, ali grad je pust, nema nikoga. U Hrvatskoj uvijek možeš prošetati po gradu, vidjeti ljude, otići nešto pojesti... Vjerojatno ljudi rade dokasno, pa onda i ne žele navečer izlaziti. U razgovoru s dečkima iz kluba, kada krene rasprava o tomu gdje će na odmor, uvijek im pokušavam spomenuti kako je kod nas lijepo i kako je život bolji i da je Hrvatska pravo mjesto za svačiji odmor.
Ovo zvuči kao s reklamnog panoa. Svejedno, radi li se o nostalgiji ili ne, vi ste pravi promotor Hrvatske. Nakon ovog razgovora mogli biste dobiti i honorar iz Hrvatske turističke zajednice.
– Da (smijeh), mislim da sam do sada odradio već dobar posao i da bi nogometni klub Leicester mogao zakupiti već nekoliko hotela na našoj obali.
Kada već spominjete hotel, jeste li se smjestili? Znam da ste bili u hotelu, jeste li još uvijek tamo?
– Donedavno sam bio u hotelu, ali prije nekoliko dana sam se preselio u stan koji sam morao potpuno opremiti. Na žalost, taj proces još uvijek nije završen i, među ostalim, i sestra mi je zbog toga ovdje, kako bi mi pomogla s uređenjem. Ne poznajem dućane u okolici, ljudi iz kluba mi pomažu. Svakodnevno sam u strci s preseljenjem, još uvijek traje faza prilagodbe, ne samo igrački...
Kolege u klubu? Kako su vas primili?
– Tu je sve izvrsno! Ne razumijem baš sve, posebno kad ovi pravi Englezi počnu govoriti svojim narječjima i šaliti se na engleskom, ali razumijem ono što bih morao razumjeti.
Nedostaje li vam obitelj?
– Ovo je sada prvi veliki korak. Nemam više prijatelja i društva koji su bili uz mene. Ostao sam se sam boriti za sebe, ali zasad sve izgleda dobro.
Igrali ste na Old Traffordu. Kakav je osjećaj prvi put čuti huk s tribina jednoga od najslavnijih stadiona svijeta?
– Najprije smo igrali u gostima kod Tottenhama i to nije bilo loše, nakon toga domaća utakmica, a zatim Old Trafford. Lijepo je igrati na takvom stadionu, osjetiti tu povijest, imati s druge strane Rooneya i ekipu, ali oni su drugi svijet i mi se trenutačno s njima ne možemo nositi.
Nisam do kraja spreman
Slušao sam engleske komentatore za vrijeme te utakmice, koji su vas prilično hvalili. Sigurno i zbog "minulog rada", golova koje ste postizali za Rijeku. Godi li vam to?
– Iskreno, nisam to čuo i nisam čitao engleske novine. Čuo sam od kolega iz kluba za te pohvalice. Sigurno je to i zbog toga što su čuli o meni, otprije, i zbog te prve dvije utakmice. No, moram se što prije vratiti u stanje u kojem sam bio prije dolaska u Englesku. Čitava ta situacija oko transfera izbacila me iz ritma, nisam u optimalnoj fizičkoj spremi.
Vi ste u Leicester stigli kao pojačanje, kao igrač odluke, koji će im donijeti ostanak u Premiershipu. Kako se nosite s tim, je li to veliki teret?
– Teret je, svakako! To je dvosjekli mač. S jedne strane mi je drago da je tomu tako, da su prepoznali moju vrijednost i doveli me da igram takvu ulogu, a s druge strane teško je biti čovjek od kojega se očekuje da izvuče kola iz blata i da ispravi puno loših poteza koji su do sada već napravljeni.
Jeste li razmišljali o angažiranju osobnog trenera za fizičku pripremu?
– Jesam. Treba mi više rada da bih tjelesno bio na nivou igrača iz Engleske.
Trener Nigel Pearson vas je pohvalio i rekao kako nije pogriješio s vama.
– Zahvaljujem mu na lijepim riječima. Godi mi kad čujem da me hvali, ali na meni je da radim i da pokušam iskoristiti priliku i vratiti ukazano povjerenje.
Stigli ste u klub koji se bori za ostanak u prvoj ligi. Kolika je to promjena i kako se nosite s činjenicom da više niste u momčadi koja se bori za vrh, niste dio elite?
– Sigurno je to neobično. Od one borbe za naslov do borbe za ostanak, ali ne biramo klubove u koje dolazimo. Volio bih da sam u klubu koji je u gornjem dijelu ljestvice, ali tko zna, možda se i to jednoga dana dogodi. Ne razmišljam previše o tome. Ne znam kakvo je ozračje u Chelseaju ili Manchester Cityju, ali Leicester je sjajno posložen klub. Igrači ni u čemu ne oskudijevaju, sve se odmah rješava. Nogomet je u engleskoj religija!
Atmosfera na stadionu ne govori da se borite za ostanak.
– Ovdje imate 30, 40, 50 tisuća ljudi na stadionima, travnjaci su savršeni, klubovi protiv kojih igrate su bolji, suigrači su kvalitetniji, sve je na puno višoj razini.
Jednom sam pročitao, prije ovoga transfera, da biste htjeli otići u španjolsku ligu.
– Da, to sam govorio nekada. Jednostavno, volim taj španjolski način igranja, više tehnike, ljepše je. No, život me doveo ovdje i moram se dokazati.
U Engleskoj je zanimljivo na dnu, ali i na vrhu ljestvice.
– Teško da će Chelsea ispustiti takvu prednost. Manchester City je superkvalitetna momčad, ali ne vjerujem da će Mourinho prokockati ovakvu priliku i ispustiti prednost.
U Hrvatskoj ligi ste izgradili ime kao sjajan realizator. U Engleskoj neće biti toliko prilika za pogodak.
– Da, to smo već vidjeli u Manchesteru. Teško se dolazi u prilike i kad ti se prilika ukaže, moraš je i iskoristiti.
Vi ste napadač, tko je, po vama, trenutačno najbolji napadač na svijetu?
– Ronaldo i Messi su daleko ispred svih, svijet za sebe. Iza njih su Suarez, Falcao, Ibrahimović.
Značili to da vam je Falcao najbolji napadač engleske lige?
– Ne u potpunosti, zaboravio sam jednog koji me oduševljava. Eden Hazard je čudo, igrač koji ima poseban osjećaj za loptu, teško ga je čitati. Nevjerojatno je brz, sjajan tehničar, odličan s loptom. Puno je još odličnih napadača u Engleskoj ligi, poput Rooneya, Di Marije, Diega Coste. Teško se svih sjetiti.
Kad biste imali priliku posložiti vezni red prema svom "guštu", kako bi on izgledao?
– A joooj (smijeh), nisam o tome baš razmišljao. Sigurno bih volio imati Iniestu i Modrića u veznoj liniji. Nekoga od koga bih mogao dobiti loptu. Ima još puno igrača s kojima bih volio igrati, teško je nekoga posebno izdvojiti.
Mislite li da bi se vaš bivši trener, Matjaž Kek, snašao u engleskom nogometu?
– Sigurno, nimalo ne dvojim.
U nevezanom razgovoru u autu kaže da jedino na što se ne može priviknuti jest hrana i da se hrani u klupskoj menzi. Preporučio sam mu Edina, prijatelja Bosanca koji ima najbolji restoran u susjednom Nottinghamu.
>> Kramarić: Sretan sam zbog gola, ali moramo početi osvajati bodove
>> Kramarić: Gol Arsenalu znači puno za moje samopouzdanje
ružan i nizak