Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačić objavom popisa igrača za prijateljske utakmice s Izraelom (Osijek, 23. ožujka) i Mađarskom (Budimpešta, 26. ožujka) jasno je pokazao da ne računa na lijeve braniče Danijela Pranjića i Ivana Strinića. Iskusni ljevaci, koji su godinama igrali na toj poziciji, nisu u Čačićevoj viziji, pa ako je netko imalo dvojio može li se u vezi s time ipak nešto promijeniti, te da Pranjić ili Strinić ipak odjenu nacionalni dres na EP-u, sve je dvojbe odagnala i dodatna Čačićeva izjava:
– Već godinama imamo problem lijevog defenzivnog boka. I moramo se s time pomiriti, ako nemamo obrambenu “lijevu nogu” na visokoj razini, onda je – nemamo! Stoga treba tražiti druga rješenja i za to ćemo pokušati iskoristiti ove dvije utakmice. Velika je šteta što je Pivarić ozlijeđen, bio sam uvjeren da smo s njim riješili taj problem – kazao je Čačić.
Kako će onda Čačić nadomjestiti ljevaka na toj poziciji? Hoće li mijenjati sustav igre, ili će, pak, klasičnog desnog braniča staviti na to mjesto? Što bi naizgled bilo i najbezbolnije, jer ne bi previše “tumbao” po sastavu niti bi tražio dosad nepoznata rješenja.
Odluči li se za tu inačicu, tada je jasno da bi na mjestu lijevoga braniča mogao igrati Šime Vrsaljko, koji je taj posao već radio na nekim utakmicama (Australija, Brazil, Meksiko, Norveška...). Nije briljirao, posebno je s Meksikom i u Oslu imao problema zato što se kao dešnjak teško snalazio na lijevoj strani. I Čačić je to vidio.
Igrači će se lako prilagoditi
Ktome, poznavajući izbornikov nemirni trenerski duh, ipak nam se čini da će u Osijeku i Budimpešti isprobati drugu inačicu igre, koja bi donijela određene promjene i u sustavu. Naime, kao druga opcija za lijevi bok nameće se – Domagoj Vida! Iako je Vida po vokaciji srednji branič, a po potrebi je igrao i na desnom defenzivnom boku, u posljednje vrijeme u kijevskom Dinamu igra baš na poziciji lijevoga braniča! I to dobro. U toj inačici s Vidom na lijevom boku, Hrvatska bi u defenzivi igrala u formaciji 4-2-3-1, međutim kad bi imala loptu, dogodila bi se i promjena sustava i Čačić bi dobio jednoga igrača više u veznom redu ili napadu!
Konkretno, pri posjedu lopte, u zadnjem bi obrambenom redu ostala tri naša srednja braniča (Ćorluka kao svojevrsni korektor, te Lovren i Vida), a Darijo Srna bi jurnuo prema naprijed po desnom boku. U tom bi se slučaju Perišić, koji bi igrao ispred Srne, pomaknuo u vrh napada k Mandžukiću i to bi bio taj “višak” igrača prema naprijed u završnici akcija.
– To je fantastična ideja – prva je ocjena Igora Pamića, dugogodišnjeg trenera Istre, koji je sad na odmoru. Pamić nastavlja:
– Pokušavao sam, koliko sam mogao, to raditi s Istrom, ta primjena dva sustava u jednoj utakmici izvanredna je stvar i svakako će biti iznenađenje za suparnika. Naša je reprezentacija puna vrsnih igrača i neće im trebati mnogo vremena za prilagodbu. To će nam donijeti mnogo dobroga – uvjeren je Pamić.
Koje su najveće prednosti tih promjena sustava?
– Faktor iznenađenja je najveća prednost, jer suparnik očekuje jedno, a dočeka ga nešto drugo! Nije se lako u trenutku prilagoditi nekoj novoj situaciji na travnjaku. Tom transformacijom Hrvatska će dobiti igrača više u veznom redu i napadu, u završnici akcija, a i u slučaju izgubljene lopte imat će od tog igrača više u onom prvom predbloku za oduzimanje i brzo vraćanje lopte u svoj posjed. Ma to je definitivno vrhunska i vrlo privlačna ideja, ali sve to treba izvesti i na travnjaku.
Nema manjkavosti
A koje su manjkavosti?
– Nema ih! Jedini problem može biti neuigranost, ali govorimo o vrhunskim igračima, pa im neće trebati previše vremena za usvajanje Čačićevih ideja. U nekoliko pripremnih utakmica do EP-a sve bi trebalo doći na svoje mjesto – drži Pamić, a slično misli i Nenad Bjelica, koji je s bečkom Austrijom preko Dinama ušao u Ligu prvaka, a donedavno je vodio talijanskog drugoligaša Speziju:
– Nije to više raritet, sve više trenera pokušava se braniti u jednom sustavu, a napadati u drugom. Sve ovisi o igračima, svaki se sustav slaže prema igračima koje imate u svlačionici – rekao je Bjelica i potom istaknuo:
– Treba raditi na uigravanju korištenja dva sustava u jednoj utakmici, jer postoji opasnost da se momčad ne uspije prilagoditi zahtjevima. A s druge strane, faktor iznenađenja može biti velika prednost, jer suparniku nekad treba i pola sata da shvati što se zapravo igra! Svaki sustav igre može biti dobar imate li adekvatne igrače za njega i ostvarite li ravnotežu u momčadi, a trener mora odvagnuti i odlučiti što mu donosi jedan, a što drugi sustav igre – kaže Bjelica.
>> Evo koga je sve Ante Čačić pozvao u hrvatsku reprezentaciju!
