Gdje su ona vremena kada smo, poput Talijana, bili europska obrambena nogometna velesila? Pogledajte, na primjer, s kakvim se slatkim brigama hrvao Otto Barić uoči Eura 2004. godine.
U prvi stoperski tandem mogao je spojiti Roberta Kovača i Šimunića. Ako se netko od ove dvojice ozlijedio, ili čak obojica, uletjeli su Tudor i Tomas, ili pak Dario Šimić i Živković. Tek kao posljednja opcija na raspolaganju su bili internacionalci Mario Tokić i Mato Neretljak.
A kako je danas? Čačić s glavoboljom jer uoči odlučujućih srazova s Bugarskom i Maltom na raspolaganju ima samo dvojicu prokušanih srednjih braniča, Vedrana Ćorluku (29) i Domagoja Vidu (26).
Uigrani tandem koji je, s manjim ili većim uspjehom, zajedno odradio posljednjih šest od sedam natjecateljskih utakmica za reprezentaciju.
Nismo u krizi
Od pakla Sofije, gdje smo Bugare ostavili praktički bez šansi, do muka u Oslu, utakmice koju svrstavamo među najlošija izdanja vatrenih u povijesti. No unatoč tome tandemu Ćorluka-Vida vjerujemo neograničeno.
– Deficit stopera? Mogu se složiti s tim, ali ne i da smo u krizi s obrambenim igračima – kaže nekadašnji reprezentativni branič Stjepan Tomas i dodaje:
– Situacija je sada zaista ozbiljna i jedino što nam preostaje jest prizivati da se nešto ne dogodi Ćorluki i Vidi. Onda bismo bili u ozbiljnim problemima jer u pričuvi imamo dvojicu neiskusnih stopera.
Zašto više ne proizvodimo toliko vrsnih braniča kao nekada?
– Kad pogledamo popis za EP 2004., zaista smo imali veliki izbor obrambenih igrača. Ali ne bih ni sada podcjenjivao dečke kojih nema na popisu. Ovo je samo splet nesretnih okolnosti. Osim Šimunića, koji je otišao prirodnim putem, svi ostali otpali su samo zbog ozljeda. A radi se o vrsnim igračima. Lovren i Jedvaj u prvom su planu i oporavit će se do velikoga natjecanja, a vjerujem da će i Jozo Šimunović u Celticu napredovati i stasati u stopera visoke vrijednosti – zaključuje Stjepan Tomas.
Lešković protiv Messija
Listu stopera zaokružit će Našičanin u dresu Rijeke, 24-godišnji Marko Lešković, dečko koji je sasvim solidno, u tandemu s Jedvajem, odolijevao Messiju i Agüeru u prijateljskoj utakmici protiv Argentine u Londonu.
Ipak, ključni čovjek u cijeloj priči je Vedran Ćorluka, vjerojatno najbolji stoper koji je ikad igrao za reprezentaciju.
Trči na petama, a nitko mu ne pobjegne, ima tehniku, inteligenciju i pregled igre veznoga igrača, eleganciju, čvrstinu i autoritet. Da je u pristupu nogometu slijepo slijedio, primjerice, Modrića, a ne neobuzdanoga Sammira, danas bi igrao u Realu ili Barceloni, ali i takav, partijaner i veseljak, bio je najpouzdaniji obrambeni igrač kod trojice izbornika. I danas je nedostižni rekorder s čak 34 uzastopna nastupa za reprezentaciju. To dovoljno govori o Vedranovoj važnosti.
A kad smo već kod i kod Vide, taj igrač ima zanimljivu povijest s Čačićem. Kod njega je lutao od desnog braniča, desnoga stopera, zadnjega veznoga (protiv PSG-a u Zagrebu), a jednom je čak i izletio iz autobusa zbog otvaranja piva.
No Ante i Domagoj davno su izgladili taj bizarni eksces i međusobni respekt nije izblijedio. Vida nam je odjednom postao dragocjeniji od Modrića.
>> Čačić otvara trening za novinare, HNS zabranio Šimuniću davanje intervjua
Čarli i Vida su odličan stoperski par, desno sve manje Srna, a sve više Vrsaljko i ostaje samo lijeva strana koju već dugo nemremo riješit. Pivarić bi mogel bit solidno rješenje, nije vrhunski igrač al je ljevak, sudjeluje u igri i mogel bi se solidno uklopit...i to je to dok ne najdemo boljeg !!!