Ako postoje laži koje nakon višekratnog ponavljanja postanu istina, za barem jednu monumentalnu laž sigurno znamo da je izuzetak. I dandanas, 15 i pol godina nakon što je izrečena, ne izaziva ništa drugo nego salve smijeha...
- Tuđman mi je iz bolesničke postelje poručio: ‘Vratite djeci Dinamo!’ - prepričao je u veljači 2000. godine Zlatko Münchausen Canjuga svoj razgovor u četiri oka s pokojnim poglavarom.
Svjedok vremena Ćiro Blažević ovako će, s vremenske distance, oslikati Canjugin manevar:
- Rekao bih da se Canjuga šalio, htio je nasmijati publiku. Naravno da Tuđman takvo što nikada ne bi rekao - tvrdi Blažević.
Ćiro na udaru navijača
Ni vi niste bili za povratak Dinamova imena? Glasovali ste za Dinamo Croatia.
- Iako sam bio veći dinamovac od svih koji su tada bili u klubu, mene je Tuđman uspio uvjeriti u svrsishodnost imena Croatia. Da će se tim imenom afirmirati mlada domovina - dodao je Ćiro, koji se zbog ovakvoga stava našao na udaru najzagriženijih Dinamovih navijača.
Zagorski mudrijaš Canjuga, drugi najnepopularniji Dinamov predsjednik u povijesti, u veljači 2000. godine, tražeći svoju rehabilitaciju u očima navijača, pokrenuo je proces povratka Dinamova imena. Obratio se svome prijatelju, poduzetniku Željku Šelendiću, koji ga je u svojoj kući u Gračanima doveo za isti stol s Velimirom Zajecom i Zdravkom Mamićem, u to vrijeme Fifinim menadžerom i najglasnijim Canjuginim oponentom.
Dogovor je pao za pet minuta; Mamić je obećao povući teško naoružanje usmjereno prema klupskom vodstvu, a Canjuga je na sebe preuzeo sazivanje Dinamove Skupštine i provođenje promjene imena. Usput je Mamiću obećao ulazak u novi Izvršni odbor i ne sluteći kako si je upravo pustio guju u njedra.
Zajeca poslali u Grčku
Tri mjeseca kasnije, Canjuga je ispraćen iz plavih salona i Mamić je preuzeo sve konce ustoličivši Mirka Barišića. Zajec se hrabro držao još neko vrijeme, a onda su ga poslali u Grčku. Time je nestala i posljednja prepreka potpunoj Zdravkovoj dominaciji.
Toga burnoga Valentinova promjenu imena, pod zapadnom maksimirskom tribinom, čekalo je desetak tisuća Bad Blue Boysa. Puste godine čekanja i proturežimskoga djelovanja došle su na naplatu, pa je na prvoj Dinamovoj utakmici, u Vukovaru, bilo osam tisuća gledatelja, a na prvoj sljedećoj u Maksimiru, protiv Zagreba, petnaest tisuća.
Petnaest godina je prošlo, a malo toga se u svetom klubu suštinski promijenilo. Na vlasti je Canjugina reinkarnacija, a poruka s tribina ostala je ista: ‘Vratite nam Dinamo!” I onih 15.000 gledatelja...
>>Dinamo srušio negativni rekord, pogledajte prazne tribine Maksimira
>>Doznajte zašto Hajduk dijeli zaradu od transfera s igračima, a Dinamo ne
