Kolo prije kraja turskog prvenstva, "naš" Bešiktaš izgubio je sve šanse za osvajanjem naslova. Puna 32 kola klub koji trenira Slaven Bilić, a prvi mu je pomoćnik Nikola Jurčević, opasno je prijetio bogatijim istanbulskim sugrađanima, Galatasarayu i Fenerbahčeu, na kraju se "Galata" okitio naslovom, a Bešiktaš je okončao utrku na trećoj poziciji...
– Kad sam gledao slavlje Galatasaraya, nisam se mogao oteti dojmu da smo propustili životnu priliku! Jer, većim smo dijelom sezone držali vrh, iako smo imali niz problema. Odigrali smo ukupno 56 utakmica, od toga 14 u Europskoj ligi, u kojoj smo i prezimili, izbacili smo Liverpool i Tottenham... Turska je javnost bila jednodušna da igramo najbolje, ali ipak nismo došli do kraja – kaže Nikola Jurčević i nastavlja:
– Ostat će otvoreno pitanje je li nam ponestalo sreće ili je nešto drugo bilo u pitanju u onih osam dana u kojima smo sve do tada izvanredno prokockali! U tri utakmice upisali smo samo dva boda, a Galatasaray je osvojio svih devet i ispali smo iz utrke. Ne bježimo, dakako, od vlastite odgovornosti i krivnje za taj posrtaj, ali bilo je tu i nesretnog spleta okolnosti. Primjerice, u dvoboju s Gaziantepom, kod vodstva 1:0 nije nam dosuđen 11-erac, stalno smo napadali i na kraju smo primili gol nakon prekršaja na našem igraču. Pa onda utakmica protiv Konyaspora, u kojoj smo deset minuta prije kraja primili gol izravno iz kornera, a nismo uspjeli realizirati desetak šansi.
– Činjenica je da u ključnim trenucima nismo bili na željenoj, najvišoj razini i to je najveći razlog našeg pada. A Galatasaray u posljednjih šest kola nije primio gol, to je, eto, bila ta razlika koja je prevagnula na njihovu stranu. Ne bih mogao reći da je Galatasaray, ukupno gledajući, bio bolji od nas, ali znao je u najvažnijim trenucima prvenstva odigrati najbolje i osvojio je naslov – kaže Jurčević.
Veliki vam je hendikep svakako predstavljala spoznaja da niste praktički nijednu utakmicu igrali kao domaćini, budući da je stadion Bešiktaša u izgradnji...
– To je bio apsolutno nenadoknadiv i najveći hendikep! Posebno stoga jer se zna kakvi su domaći tereni u Turskoj, navijači su u svakom gradu fanatični. I naši su bili fenomenalni, pratili su nas svugdje, ali nije to bilo to... Izgubili smo osjećaj što je domaća, a što gostujuća utakmica, stalno smo bili na putu, mijenjali zrakoplove i hotele... Bila je to nenormalna situacija i onome tko sve to gleda objektivno sa strane, logičnim se nameće zaključak da ipak nisu bili ispunjeni svi uvjeti za povijesni rezultat. Došli smo gotovo do samoga kraja unatoč svim nedaćama, unatoč najmanjem budžetu, najužem izboru igrača i izostanku pravoga domaćinstva, ali ne želim ni u čemu tražiti alibi. Bili smo u situaciji da sve “okrenemo naglavačke” i morali smo bolje iskoristiti tu poziciju.
Što sebi najviše zamjerate?
– Teško je to reći... Slaven i ja smo danima razgovarali jesmo li trebali povući neke druge poteze, sastaviti drukčije momčad u nekim utakmicama, ali tko zna bi li to bilo dobro, nema nikakvog jamstva da bi to bilo uspješno. Jesmo li pogriješili što smo pokušali psihološki opustiti momčad, jer je oko nas sve bilo strahovito napeto i pod velikim pritiskom, tko to sad može reći... Ali, jasno je da od svoje krivnje ne bježimo.
Kakav je komentar navijača?
– Silno su razočarani, kao i mi! Ali, nitko nikoga ne optužuje, svima je žao što nam je iz ruku iskliznuo naslov koji smo većim dijelom sezone držali u rukama. Imali smo izvanrednu navijačku potporu i zbog njih nam je najviše žao što nismo uspjeli.
A kako se ponašala klupska uprava? Na nekim se našim portalima čak pojavila informacija da ste – dobili otkaz!?
– Kakva je to laž! Ne znam kome treba ta zločestoća! No, takvi portali hrane se samo crnilom i lažima, pa se neću oko toga previše uzbuđivati. Zapravo, smiješna je ta konstrukcija, riječ je jednostavno o tome da smo imali dvogodišnji ugovor koji istječe ovoga ljeta! Ni o kakvom otkazu, dakle, nije riječ...
A kakvi su planovi za budućnost? Ostajete li u Istanbulu?
– Kako stoje stvari, napuštamo klub! Slaven je u jednom razgovoru s novinarima bio vrlo konkretan i rekao je da se bliži kraju naš boravak u Turskoj. Tako će i biti, sljedećeg tjedna već dolazim u Zagreb na odmor. Što će biti dalje, vidjet ćemo...
Hoćete li i dalje zajedno raditi?
– Nismo ništa planirali. Sve je otvoreno, nikad čovjek ne zna što se može dogoditi. Naravno da imam ambicije raditi samostalno, ali ne pod svaku cijenu. Sve ovisi o okolnostima, o kvaliteti ponude. Dakle, u igri su obje varijante, Slaven i ja smo dosad sjajno funkcionirali, nije to bio samo poslovni nego i prijateljski odnos, prepun međusobnog poštovanja i uvažavanja. I ne bih imao ništa protiv da se tako i nastavi, iako, ponavljam, nisam izgubio želju za samostalnim radom.
Spominje se Bilićev odlazak u Englesku, ima li istine u tome?
– Koliko sam ja upućen, zasad su to samo špekulacije. Dosad Slaven ni sa kim nije konkretno razgovarao. Nije ni bilo vremena, pa borili smo se za naslov i samo smo o tome razmišljali...
Možete li nam na kraju usporediti rad u Rusiji, u moskovskom Lokomotivu, s ovim u Istanbulu?
– U Moskvi je bilo lijepo, ali ove dvije godine u Turskoj bile su posebne, ovo je bilo nevjerojatno iskustvo! Malo je zemalja u svijetu u kojima nogomet toliko mnogo znači kao u Turskoj, svašta se ovdje vrti oko nogometa, bezbroj je događanja vezano uz loptu. K tome, Istanbul je prekrasan grad, fantastičan za život, pa mi je obitelj često dolazila u posjet, gotovo nikad nisam bio sam. I kad jednog dana budem pogledao iza sebe, dvije istanbulske godine svakako će mi biti na posebnom mjestu – kaže Jurčević.
>> Navijači Bešiktaša dirnuli Slavena Bilića: To je bilo jako lijepo!
