Kad smo ljetos uoči početka sezone s Nikolom Jurčevićem, pomoćnikom Slavena Bilića u West Hamu, razgovarali o novoj nogometnoj sezoni u Engleskoj, proročanski nam je rekao otprilike ovo:
– Liga će biti nevjerojatno izjednačena! Teško je bilo što prognozirati, ne vidim pravoga favorita, jer su se oni najveći klubovi strahovito pojačali, a doveli su i nove trenere. Potrošeno je mnogo novca, liga je glamuroznija nego ikada i bilo kakva prognoza bila bi bespredmetna. Ne vjerujem da bi Leicester mogao doći u situaciju da drugu godinu zaredom juri po naslov prvaka. Uostalom, i njegov trener Claudio Ranieri rekao je da mu je najvažnije što prije osvojiti – 40 bodova! Prema nekim računicama, naime, tih bi 40 bodova bilo dovoljno za – ostanak u ligi! I osim pet-šest najjačih i najbogatijih klubova, svi ostali razmišljaju o ostvarenju tog prvog cilja, a sve što se nakon toga dogodi, bit će bonus! Tako razmišljamo i mi u West Hamu. Liga je, naime, takva da se lako može ući u negativan niz, stoga treba biti vrlo oprezan. Imamo, uostalom, lanjski primjer Newcastlea, kluba koji ulaže više novca od nas, a na kraju je, stjecajem nesretnih okolnosti, ispao iz lige.
I bi tako! Nakon 18 kola, gotovo pola sezone, West Ham je s 22 boda na 11. mjestu, a prvak Leicester tavori pri dnu, sa 17 bodova “ljulja se” na 16. poziciji! Međutim, Jurčevićev je klub tijekom jeseni bio ipak u neočekivanoj turbulentnoj zoni, više je bilo padova nego uspjeha i ne može se ponoviti lanjska sezona u kojoj se West Ham borio za nastup u Europskoj ligi. Zašto je to bilo tako?
Strašna je liga
– Loše smo započeli sezonu, nanizali smo četiri poraza u pet kola i potom je to bilo teško nadoknaditi. Javila se nesigurnost, izgubljeno je samopouzdanje, bilo je problema s ozljedama, prilagodbom novih igrača, preselili smo se na novi stadion... Uglavnom, niz je čimbenika utjecalo na tu našu krizu, kojom smo platili danak u ovoj izjednačenoj ligi, u kojoj svakoga vikenda o pobjedniku odlučuju nijanse!
Nedavno je Bilić dao zanimljivu izjavu rekavši da “momčad na treninzima ne izgleda kao lani”. Na što je konkretno mislio?
– Ta je rečenica izvađena iz konteksta, a stigla je kao način da se u tim kriznim trenucima pronađe izlaz i još više mobilizira momčad. Jednostavno smo morali biti bolji u svemu, bilo je to zapravo zvono za uzbunu, a poslije su te riječi, izvađene iz konteksta, dobile neku drugu dimenziju o kojoj se uopće nije razmišljalo kad su izgovorene. Uostalom, uspjeli smo izaći iz krize upravo zbog toga što nismo izgubili zajedničku nit s igračima u svlačionici. Međutim, u stalnoj smo borbi, ne smije biti opuštanja, jer samo jedan ili dva pogrešna koraka mogu nas opet dovesti u tešku situaciju.
Je li ikada Bilićeva i vaša pozicija tijekom jeseni bila uzdrmana?
– Teško je to reći. Ljudi koji vode klub su sjajni, nismo ni pod kakvim pritiskom, ne dolaze u kamp i ne provjeravaju što i kako radimo, ne drže nam govore, imamo apsolutnu autonomiju, ali i njihovu maksimalnu potporu. Ni u jednom trenutku, uoči neke utakmice, nismo imali situaciju biti ili ne biti, barem nismo stekli takav dojam.
Vratimo se malo toj selidbi – što za klub znači odlazak na veći stadion? Osim, dakako, dvostruko više zarađenog novca od prodaje ulaznica.
– Sad smo domaćini na londonskom Olimpijskom stadionu. Umjesto 30-ak tisuća, gleda nas više od 60.000 ljudi, ali u posve drukčijem ambijentu. Otišli smo iz pravog, starog engleskog nogometnog ambijenta u najmoderniju sportsku arenu! Sve je sad nekako glamuroznije, na tom je planu napravljen iskorak i baš smo zbog toga očekivali da ćemo i na rezultatskom planu napraviti korak više. Nažalost, nismo uspjeli u tome. Selidba na novi stadion bila je velika promjena, ali brzo smo se prilagodili na nove uvjete, brže nego što je to, primjerice, trebalo Arsenalu na Emiratesu.
Lijep je Boxing Day
Drugu sezonu uzastopno igrali ste na Štefanje, na tradicionalni engleski Boxing Day. Jeste li se priviknuli na utakmice dan nakon Božića?
– Radije bih taj dan bio na kavi u Mimicama, pa na ručku u konobi “Dida”, onda bih otišao u posjet mami i na kraju na četvrtfinale Kutije šibica! Ali, u Engleskoj je to drukčije i ta je tradicija lijepa. Posebno je blagdansko ozračje na tim utakmicama i priviknuti se na dobro nije bilo teško.
Hoćete li se pojačati ove zime? Ostaje li Payet?
– Vidjet ćemo, naravno da bismo željeli da naš najbolji igrač ostane. A o pojačanjima vam ne mogu reći baš ništa konkretno, sve su priče zapravo špekulacije. Željeli bismo dovesti dvojicu-trojicu igrača, ali u zimskom prijelaznom roku to baš i nije jednostavno.
Tko će, po vašoj procjeni, biti prvak?
– Od početka sam dosad u nekoliko navrata mijenjao mišljenje o mogućem budućem prvaku! Najprije sam, nakon starta, bio siguran da će Manchester City osvojiti naslov, igrali su sjajno i bili nedodirljivi u prvih pet-šest kola. Potom je Liverpool bio moćan i impresivan, pa je onda Arsenal izbio u prvi plan, da bi se sad, u zadnje vrijeme, pojavio čvrsti, kompaktni, nezgodni i konkretni Chelsea, koji je uoči sezone ipak bio izvan kategorije favorita za osvajanje naslova. No, ova rekordna serija od 12 pobjeda dovela je momčad Antonija Contea na vrh i čini mi se da Chelsea ima veliku šansu da prvi presiječe ciljnu vrpcu – rekao nam je Jurčević.
Ludi engleski ritam se nastavlja tijekom ovih blagdana, naprije će West Ham na Silvestrovo biti gost branitelja naslova Leicestera, a u ponedjeljak 2. siječnja domaćin je Manchester Unitedu. Kakav ludi ritam...
Najgore je kada čovjek sam sebe laže i živi u tom uvjerenju. Povjerenje vodstva kluba vidiš I iz samih pregovora oko ugovora koji su prošli tjedan prekinuti