Malo je igrača koji su s inozemnim putovnicama uspjeli u Hrvatskoj
napraviti posao. Zato se i sad lijepo sjetiti Viduke i Skoke, koji su
ipak naši dečki. Ili Sedloskog koji je bio odličan u Hajduku a poslije
i u Dinamu, pa Edina Mujčina...
No, nažalost, lista onih koji su došli i postali promašene investicije
mnogo je veća, zato i jako bolna za proračune naših klubova. Uglavnom
onih najboljih, jer naši manji klubovi ionako nisu kupovali skupe
igrače.
Dinamo je krenuo još s Peterom Vighom, Vlatko Marković doveo ga je iz
Mađarske kao majstora veznog reda, plaćen je tadašnjih 400.000 maraka,
a bio je smiješan. I netragom je nestao. Grazvydas Mikulenas i danas je
sinonim za glupe kupnje. Plaćen je milijun dolara, a plavi su još
godinama plaćali pripreme u Hrvatskoj varšavskoj Legiji. Kazuyoshi
Miura bar je bio nekakvo ime, ali Teberio, Rassmunssen, Munhoz ili
najsvježiji Anderson Costa, to su bile igračke priče - teško se sjetiti
pokoje njihove minute. Propao je i dolazak Jensa Nowotnyja, njemački se
reprezentativac ozlijedio i otišao.
Ništa bolji nisu bili ni poslovi Hajduka, Radčenko, Cimirotič i mnogi
drugi lako se mogu staviti na listu promašaja, u Rijeci je to bio Fredi
Bobič, dok je Španjolac Tou00F1ito još nešto i odigrao.
Dinamo je kupio i trenera, legendarni argentinski nogometaš Osvaldo
Ardiles uveo je plave u Ligu prvaka, remizirao je na Old Traffordu, ali
bio je skup za “održavanje”, pa je za maksimirsku blagajnu omjer cijene
i kvalitete ipak bio negativan.