Matjaž Kek (52) osvaja simpatije sportske javnosti zato što javne nastupe promišljeno dozira isto kao i nastupe momčadi, donosi sportski tjednik Max!
Rijeka je ove sezone suvereno pobijedila izravne konkurente Dinamo (Superkup), Hajduk i Split, niz od čak 14 pobjeda za redom seže u prošlu sezonu, momčad trenutačno igra najbolje u ligi... Sve to Keku izgleda kao nepotrebno dizanje tenzija prije jutarnjeg treninga:
– Svaki je pojedinac daleko od maksimuma, a to znači da ni momčad nije blizu maksimuma. Mislim da smo trenutačno u prednosti jer smo učinak momčadi isforsirali više od učinka pojedinaca. Nije to neka posebna filozofija, sve je to rezultat načina rada i jednostavnog razmišljanja da Rijeka mora biti malo drugačija nego što je bila dosada. Ne kažem da prije nije valjalo, nego da sada radimo drugačije. U svemu su važni karakteri igrača. Mi nismo u stanju dovoditi igrače na posudbu iz Manchester Uniteda pa moramo biti posebno oprezni kada dovodimo igrače. Volim igrače koji se malo inate.
Na terenu se baš i ne primijeti da vam se igrači inate, strogo kontroliranom ponašanju u igri prilagodio se čak i Anas Sharbini.
– Nisam zadovoljan situacijom u kojoj se nalazi Sharbini. Ako on prihvati tezu da je zadovoljan zato što sada više trči natrag nego prije, ja to ne mogu prihvatiti.
– Ne možeš umjetniku uzeti najbolje! Sharbini sad u igri prema naprijed ne koristi ono što zna najbolje raditi u igri jedan na jedan, kada je nepredvidljiv. Imam osjećaj da se zadovoljio time što istrči prema natrag pa ga Matjaž neće kritizirati. To nije to, ja sam mu želio dati dimenziju više! Moramo mi još puno razgovarati, ne zna on koliko sam ja tvrdoglav. Neću mu dati mira.
Kako mislite dizati razinu igre, automatizmima ili dovođenjem pojačanja?
– Jedno i drugo! Možda previše potenciram automatizme koji služe samo da bi se neke stvari lakše prepoznale u igri. Puno su važniji principi ponašanja u igri kada izgubiš i osvojiš loptu. Važnije je kako se momčad ponaša nego u kakvoj formaciji igra. Formacije se lako mogu nacrtati! Kada imaš loptu, igra se može ubrzati ako se držiš nekih principa. Ovi igrači ne mogu brže trčati, ali mogu brže razmišljati i time si ubrzao igru. Mi treneri često znamo filozofirati o sustavima, a sve je jako jednostavno.
Često ste pričali da Rijeka igra previše šablonizirano. Smatrate li i nakon 14 pobjeda u nizu da ste predvidljivi u igri?
– Da! U pojedinim trenucima igre neke stvari ne prepoznajemo dovoljno kvalitetno. Čitam i slušam nakon utakmice u Splitu kako je sve bilo jako dobro! Mislim da smo u nekim trenucima morali bolje reagirati, morali smo biti konkretniji tako da ne budemo predvidljivi. Jako ćemo dobro igrati kada za protivnike postanemo nepredvidljivi, a da pritom ostanemo u prepoznatljivoj formaciji. Možda smo korak dalje u igri napravili u tome da više nemamo fiksnih pozicija. Ne želim šablonizirati pozicije pa da desni bek ne smije preko centra... Možda sada sve skupa izgleda malo drugačije kada se izmiješaju pozicije. Kada dva, tri igrača isto misle, već je drugačije. A kada isto počne misliti pet, šest igrača, onda smo napravili posao.
Brzo ste se prilagodili riječkom mentalitetu bez obzira na to što u momčadi nema puno domaćih igrača?
– Što danas znači domaći igrač? Pa u juniorima već dolaze igrači iz raznih krajeva! Puno je važnije da u klubu uspostaviš svoj sustav vrijednosti, nije isto raditi u Rijeci, Splitu ili Zagrebu. Moram priznati da mi smetaju stalni pogledi prema Zagrebu, mene više okupira mentalitet Splita u kojemu postoji naboj koji potiče konkurenciju. Ne znam kada ćemo se približiti Zagrebu, valjda hoćemo jednoga dana. Razmišljam samo o tome da Tomečak bude još bolji. Od deset njegovih lopti, tri, četiri ne završe ondje gdje bi trebale završiti. ‘Ajde da to smanjimo na jednu, dvije lopte. Malo karikiram, ali mene najviše zanima da Kramarić bude još bolji. Maknuli smo ga od stopera pa već drugačije izgleda na terenu. Želim da jednog dana s punim pravom kažem da Kramarić vrijedi više od dva milijuna eura. Ne zato što tako piše ne papiru nego zato što je to njegova objektivna vrijednost na tržištu. Svjestan sam da nema svaki trener privilegiju trenirati Kramarića, Leškovića, Samardžića...
Rijeka plijeni pozornost stabilnom igrom što nije uobičajeno u hrvatskom nogometu. U čemu je tajna?
– Vrlo je bitno što ljudi koji odlučuju žele, od predsjednika na dalje. Drugo, važno je da se opredijeliš za način igre koji želiš, i treće, moraš znati prepoznati atmosferu. Ne tepam nikomu, ali za Rijeku se ne navija, nego živi! Drukčije se igrači ponašaju u takvoj situaciji. Kada igrači istrče na Kantridu, prvo pogledaju prema zapadnoj tribini. I odmah vidiš tko je kakav karakter. Igrali smo neke utakmice jako loše, u Puli nismo igrali dobro. Nije lako sve skupa uskladiti, predsjedniku se ponekad čini jedno, direktoru drugo, treneru treće. Najvažnije da smo usklađeni oko bitnog. To zajedništvo daju snagu koju igrači odmah osjete. S boljim uvjetima sigurno će biti još bolje, ali bez improvizacije na terenu nikada neće biti moguće ostvariti rezultate.
Foto: Nel Pavletić/PIXSELL
Što se novo može primijeniti nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu?
– Ništa revolucionarno nismo vidjeli. Mene manje zanimaju sustavi igre, više me zanimaju detalji tipa rješavanje situacija na boku, popunjavanja praznog prostora... Mislim da su igrači danas puno inteligentniji.
Sve skupa u postavkama igre nije se daleko odmaknulo od osnovnog trokuta?
– Još se postavljaju trokuti, ali se promijenilo otvaranje prema nazad i naprijed u trokutima. Nekada smo u trokutima vikali: Odigraj na trećega! Nema više toga, sada moraš odigrati na igrača u slobodnom prostoru. Vrlo će brzo treneri riješiti problem slobodnog prostora, danas više ni u najgušćoj formaciji nisi u stanju zatvoriti sve prostore u dubini i širini. Ali nitko nema pravo govoriti da su neki načini igre dobri ili loši. Istina, Chelsea je osvojio Ligu prvaka na drugačiji način nego Bayern ili Real Madrid. Otkud nekomu pravo da kaže da je taj način loš za nogomet? Pojavio se zadnjih godina sustav 3-4-3 pa su svi počeli kopirati! A koji to sustav igra Njemačka? Njemačka ima vrhunske pojedince, inteligentne igrače koji mogu prepoznati pojedine situacije, imaju brzinu razmišljanja i dinamičnu tehniku...
Upravo je Joachim Löw forsirao igru bez klasične prve špice, Müller zaigurno nije klasični napadač što ne znači da Njemačka nije igrala napadački nogomet?
– Nema više igrača kojemu na leđa možeš objesiti broj devet! Pa i kod nas se Krstanović pojavljuje na različitim pozicijama. S tim da je Krstanović specifične građe pa strši na terenu kada se pojavi na boku jer je netko popunio prostor na mjestu špice. Danas stoperi ne mogu igrati prema šablonama, često moraju reagirati prema situaciji u kojoj se nađu, različiti tipovi igrači ulaze u prazan prostor. Kada je Kramarić stajao uz stopera, bio je malo bolji prvoligaški igrač za kojega se vidjelo da ima dobru tehniku i da može rješavati situacije jedan na jedan. Kada se odmaknuo od stopera i počeo odvlačiti protivnike na jednu i drugu stranu, njegovo je znanje još više došlo do izražaja. Nama se u Splitu u prvoj minuti lijevi bek pojavi u kaznenom prostoru i postigne pogodak.
I to iz kontrasmjera?
– Istina! Da se vratimo na Nijemce, ono što oni igraju trenira se godinama. Zato kažem da je Rijeka tek na početku. Lijepo je čuti hvalospjeve, ljepše je tako živjeti nego da te svaki dan netko tuče po glavi. Ali ako se malo opustimo, dobit ćemo takvu šamarčinu da će nam se danima vrtjeti u glavama... Mi i dalje nemamo potrebnu širinu, psihologe, analitičare, što je postalo normalno u prosječnim europskim klubovima.
Jeste li promijenili način života nakon dvije godine u Opatiji, navratite li put do Rijeke?
– U Rijeci sam bio svega tri, četiri puta. Žao mi je što nisam bio više puta, ali ne volim se vozikati previše. Mislim da sam sada opušteniji, vidio sam da Hrvati i hrvatski nogomet nisu bauk. Uvidio sam da Hrvati ne jedu Slovence pa mi je lakše živjeti ovdje. Ne bih ni sekundu ovog života promijenio za nešto drugo. Ne zato što sam uspješan kao trener. Lagao bih kada bih rekao da mi ne gode pohvale, ali važnije mi je da imam privilegiju raditi u organiziranoj sredini i živjeti život dostojan čovjeka. Strahovito poštujem ljude koji su mi to omogućili i pokušavam im to vratiti! Nekada uspijem, nekada ne. I ne pada mi na pamet biti bahat pokraj ljudi koji se bore da bi pronašli 30-ak kuna za ulaznicu. Supruga je stalno na putu, sin je sa mnom. Ovdje sam upoznao puno divnih ljudi izvan nogometa, pitam se hoću li im moći sve to vratiti. Vidjet ćemo kako će se ti ljudi ponašati kada izgubimo 3-4 utakmice! Tada se pokaže pravi karakter.
Ako se postavlja pitanje što je Rijeka bez Keka, ja bih mogao dodati: "Što bi tek Dinamo bio s Kekom".