Subotnji je veliki hrvatski derbi gotovo po svemu bio daleko iznad najava utakmice, koje su nerijetko bile ispod željene komunikacijske razine. Vrlo dobri Hajduk ostavio je dojam prave, dobro posložene, te taktički i tjelesno odlično pripremljene momčadi, no rezultat ovaj put nije nagradio Splićane. Dinamova je pojedinačna kvaliteta (Eduardo, Fernandes, Soudani) ipak prevagnula i 2:1 (1:1) pobjedom vratila plave na vrh ljestvice.
Mamić hvalio – Splićane
Soudanijev “lucky punch” u 90. +4. minuti odlučio je pobjednika, fantastični je volej bacio na noge goste, donijevši euforiju Zagrepčanima. Treći put u posljednjih godinu i pol dana Dinamo se protiv Hajduka “vadio” u posljednjim trenucima dvoboja i to svakako više ne može biti slučajno.
Međutim, unatoč važnoj pobjedi, Dinamov trener Zoran Mamić nije, kao što je to često uobičajeno, nizao superlative na račun svoga sastava, nego je poglavito komplimentirao – Splićanima! Posebno je izdvojio moćnog Hajdukova veznjaka Miju Caktaša, realno je ocrtao viđenih 90 minuta, nagnavši tako i Hajdukova trenera Damira Burića da kaže kako nema baš ništa dodati na Mamićevu analizu dvoboja. Uz opasku:
– Eh, da smo mi pobijedili, vjerojatno bih i ja tako komplimentirao Dinamu!
Pravo je zadovoljstvo bilo nakon derbija gledati i slušati objektivne trenere na konferenciji za novinare, bili su puni uvažavanja jedan prema drugome, ni u jednom trenutku nije bilo nikakve iskre koja bi mogla upaliti požar negativizma, koji je danima uoči utakmice mnogima i “ogadio” derbi koji treba biti blagdan našeg nogometa. Sve je iznimno korektno bilo i na travnjaku, igrači obiju momčadi bavili su se isključivo onime što najbolje znaju raditi – igrali su nogomet, netko bolje, netko lošije, ali nikakvih provokacija nije bilo, ni teških prekršaja. Treneri, očito je, više utječu na svoje igrače od klupskih uprava i rezultat svega bio je derbi kojim se doista možemo ponositi.
Mogu li Mamić i Burić svojim korektnim ponašanjem i međusobnim respektom biti “svjetlo u tunelu” poboljšanja posve narušenih odnosa između Dinama i Hajduka? Mogli bi i morali biti! Uostalom, nakon presice prišli smo Buriću i postavili mu taj upit, a Hajdukov je trener, pomalo iznenađen, uz osmijeh rekao:
– Kako ne! Pa to bi bilo u redu...
Sigurni smo da ni Mamić nema ništa protiv i možda ne bi bilo loše da dva trenera u dolazećim blagdanskim danima pronađu vremena i sjednu za stol – jednom uz ribu i blitvu, drugi put uz puricu s mlincima – i mirno, hladnih glava, analiziraju što to sve priječi dobre odnose dvaju klubova.
Možda ovaj prijedlog zvuči idealistično, međutim svima nam je dosta beskrajnih prepucavanja između Maksimira i Poljuda, stvaranja besmislenih, ali ujedno iznimno opasnih podjela!
Stop primitivizmu
Ne moraju se Dinamo i Hajduk voljeti, ne vole se ni Real i Barcelona, ni Liverpool i Manchester United, ni Boca i River... Ali moraju se međusobno respektirati, ne smiju se vrijeđati, moraju biti veliki suparnici, što su već desetljećima, ali taj animozitet mora ostati unutar sportskih i korektnih okvira. I najmanje je sad važno tražiti krivca za poremećene odnose između perjanica hrvatskog nogometa, jer nitko nije nedužan – danas je buru podignuo jedan, jučer je sve “zakuhao” drugi, moraju se zatvoriti te kontaminirane stranice prošlosti!
Treba pogledati prema naprijed, ali i u vlastito zrcalo, kako bi se prekrižila stalna kuknjava, kao i bahatost, mora se prestati podilaziti primitivizmu koji hrane najniže strasti. Jer, svaki pravi dinamovac i hajdukovac frustriran je ovim nezdravim odnosom između klubova koje vole. Nestvarno je očekivati da će doći dan kad će navijači Dinama i Hajduka sjediti na tribini jedni uz druge okićeni klupskim obilježjima. Ali, uzajamni je respekt jednostavno imperativ.
>> Vučević: Suce nisam vrijeđao, a eksperti su potvrdili da je Hajduk oštećen
>> Derbi Dinama i Hajduka na razini europoslastica
