Ako je prošla, prva sezona lige s 10 klubova nagovijestila renesansu domaćeg nogometnog natjecanja, već u drugoj, koja je upravo ušla u završni tjedan, napravljen je golemi korak unatrag.
Kontinuirani odljev zvijezda i izostanak dramaturgije u borbi za trofeje rezultirao je padom gledanosti, što je najveći udarac zagovornicima ovakvoga formata natjecanja. Brojke su egzaktne, a one kažu da je na utakmicama Prve hrvatske lige bilo 90.889 gledatelja manje nego lani. U prosjeku to je ne prevelikih 504 gledatelja manje po utakmici, ali opet zabrinjavajuće; naime, očekivali bismo suprotan trend.
U Europi uljezi
Za usporedbu, u Austriji, zemlji s dugogodišnjom tradicijom lige s 10 klubova, utakmice u prosjeku gleda 6424 gledatelja, a u Švicarskoj 10.736. Za razliku od Hrvata, 'skijaši' svake godine imaju po jedan klub u Ligi prvaka. Zamislite, čak u njoj osvajaju bodove, neki čak i prezimljavaju. Naš prvak, izdanak lige 10, u kojoj nema dostojnoga suparnika, u Europi je, blago rečeno, uljez. Uvijek najpoželjniji suparnik u ždrijebu bilo kojega natjecanja.
Pad gledanosti neizbježno je povezan s padom kvalitete nogometa, što je opet u suprotnosti s onim što je obećavano - koncentracijom kvalitete. Ona je doista na djelu, ali samo u dva kluba, Dinamu i Rijeci, moćnicima koji su opustošili ostale u ligi. To, uostalom, otkriva i najnoviji Kovačev popis na kojemu ponovno dominiraju nogometaši s Kantride.
Kod Mamića je, pak, premali uzorak hrvatskih igrača za ozbiljniju reprezentativnu konkurenciju. Nekim čudom isplivao je Marko Pjaca, napadač sa samo devet pogodaka u hrvatskoj ligi.
Kad smo već kod reprezentativaca, liga 10 iznjedrila je u prva dva izdanja samo jednoga jedinoga standardnog reprezentativca, Marcela Brozovića. Stroj za golove, Andrej Kramarić, kod Kovača je još u čekaonici, premda je uvjerljivo najefikasniji hrvatski nogometaš.
Hrvatska liga ni organizacijski, ni infrastrukturno nije napravila nikakav pomak u eri lige 10. Dapače, otkad je HNS ukinuo Udrugu prvoligaša prošloga ljeta, predstavnici klubova nisu održali nijedan zajednički sastanak, a sve odluke vezane uz natjecanje prešle su u nadležnost Izvršnog odbora HNS-a.
Novi pravilnik od 1. lipnja
Primjerice, nigdje, osim u Puli i nedavno u Maksimiru, još nije napravljen značajan graditeljski zahvat na stadionu. Inzistira se na famoznim brojačima publike, a ne vodi se briga o elementarnim zahtjevima klubova, na primjer gradnji ili popravcima travnjaka (ovo kolo pokazalo je da bi Slavenu takav zahvat dobro došao), ili ne daj bože natkrivanju tribina.
Pet klubova redovito isplaćuje naknade igračima, Dinamo, Rijeka, Lokomotiva, Slaven i Split, dok ostali kaskaju za njima, no ne toliko dramatično da bi im se momčad na ljeto razišla.
Naime, od 1. lipnja stupa na snagu novi pravilnik po kojemu nogometaši mogu zatražiti jednostrani raskid ugovora ako im naknade kasne više od tri mjeseca. Novim pravilnikom značajno će se smanjiti i broj arbitražnih sporova, čime se išlo na ruku i klubovima, koji su bili dužni plaćati postupak arbitraže, te u slučaju gubitka spora i dugove prema igračima, plus zatezne kamate.
Prvoligaški klubovi uglavnom su zadovoljni prihodom od TV prava. Hajduk i Dinamo uprihodit će od njih i do 1,7 mil. kuna po sezoni, dok se ostali vrte oko iznosa od milijun kuna godišnje.
>> U HNL-u treneri ne odlučuju ni o čemu, a za neuspjeh ih uvijek proglase krivima!
