Hrvatska je 16. studenoga 1994. u Palermu u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Engleskoj pobijedila Italiju sa 2:1. Na parkiralištu stadiona Favorit sreo sam vlasnika finog restorana u kojemu sam bio uoči utakmice.
– Dođi, povedi i prijatelje, da vas počastim večerom. Kako su sjajno vaši odigrali.
Poziv nije mogao biti prihvaćen, žurili smo se na čarter veselja.
Novinar lokalne televizijske postaje zamolio me da ocijenim igru hrvatske vrste.
– Ponosan sam, srce mi je puno...
Da, taj se ponos ocrtavao na licima svih u malobrojnoj hrvatskoj ekspediciji na Siciliji. Jer, na koljena je bačen svjetski doprvak, koji je tron Brazilu prepustio tek u jedanaestercima.
Nogometni svijet u Palermu bio je sjajan. Stvorili su paklenu atmosferu i navijali svim silama za svoje. Ali znali su prepoznati vrijednosti gostiju, zapljeskati im. I na kraju se pljeskalo Hrvatskoj, a zvižduci su bili za domaćine. Ali ostatak talijanskog nogometnog svijeta uoči dvoboja nije se iskazao. Bili su prepotentni, bili su čak i neukusni rugajući se Slavenu Biliću zbog mucanja.
Po običaju, mnogi su nakon te pobjede željeli da se izmjere zasluge. Izbornik Miroslav Blažević zbog kazne je mjesto na klupi morao prepustiti direktoru Tomislavu Iviću. Dva sjajna, trofejna trenera, razlikovala su se u svojim nogometnim filozofijama: Ćiri je u ishodištu bilo postići gol, a šjor Ivanu ne primiti ga. Ispalo je da se odigralo jedno ivićevsko poluvrijeme, ono prvo, i jedno blaževićevsko, ono drugo. Oba odlično. Moj je dojam bio da je trener na terenu bio Zvonimir Boban, kako je samo slagao naše "kockice" na travnjaku u taj prekrasni mozaik pobjede. Davor Šuker, taj genijalni strijelac, s dva je gola kapitalizirao sve što je naša momčad napravila. Osjetio sam tada prvi put da vatreni imaju silnu moć, bio je to perfektan koloplet znanja i srca.
Na povratku Nikola Jerkan mi je rekao:
– U paklu Palerma našli smo put prema raju.
Četiri godine kasnije, nakon porečkih priprema za SP u Francuskoj, Šuker me pitao što mislim gdje je granica vatrenih. Suglasili smo se da je daleko, na postolju. Nakon bronce, sjetio sam se Jerkanovih riječi...
>> Kovač: Neće nas impresionirati atmosfera na San Siru
Cast i pohvala tadasnjoj zlatnoj vatrenoj generaciji oni su barem tada dosli bili u cetvrtfinale na EP u Engleskoj i treci na SP u Francuskoj i samo je Bilic sa svojom trupom dosao na EP u cetvrtfinale a ono ostaloo je samo jad i bjeda velikih nada i ocekivanja gdje nakraju sami sebe lazemo i od lazi pravimo moralnog pobjednika a u stvari smo jad i bjeda jednom smo bili moralni pobjednici da u 2012 na EP a Italija je tada ( 1994 ) izgubila od nas ali je Italija postala 2006 svjetski prvak a mi opet jad i bjeda .