U Hrvatskoj već dugo ne vrijedi uzrečica – da je lako biti general poslije bitke. U Hrvatskoj je postalo najtežim biti general nakon bitke. Vidi se to i ovih dana, nakon Haaga, poslije traženja tamošnjeg tužiteljstva dugogodišnjih zatvorskih kazni za hrvatske generale. Budu li naši generali proglašeni krivima, Sud će revidirati krivnju za rat u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, “prebaciti skretnicu” pisanja povijesti uzroka rata na ovim prostorima u sasvim drugom smjeru, tj. mimo činjenica, a po volji političke moći. Hrvatska se tim tužiteljskim relativiziranjem krivnje za rat, od žrtve agresije pretvara u dionika krivnje, a njezini generali od ratnih pobjednika u obične zločeste izvršitelje “zločinačkog pothvata”.
Da je Haag političko sudište, odavno je jasno. Da je to principijelni hram pravde i pravnoga poštenja uvjeravali su nas pak neprestance ovdašnji neformalni opunomoćenici i glasnogovornici glasovite Carle del Ponte. Ta je švicarska gospođa kod nas postala svojevrsnim likom, političkom sveticom, koju idolopoklonički štuju naše vlasti. Usprkos tome što se već vrlo brzo nakon njezina imenovanja tužiteljicom moglo uočiti da je ona tužiteljica s političkom tezom. Ugrubo, ta se teza svodi na zamagljivanje uzroka rata i krivca za rat, u konačnici na nepostojanje agresora i na neizrečenu tvrdnju o ratu “balkanskih divljaka” u kojemu “nitko nije nevin”. Osim, naravno, nedužne “međunarodne zajednice” koja ovakvom optužnicom dobiva novi alibi za svojedobno nečinjenje. Optužnice protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka potvrda su teze tužiteljice Del Ponte, nastojanja da Haag ne bude samo pravno nego i političko sudište. I izgovor za nekadašnje dopuštanje miloševićevske velikosrpske agresije.
Tužiteljstvo optužbom hrvatskih generala ne optužuje samo njih nego i cijeli nekadašnji hrvatski politički i vojni vrh. Ne osporava tužiteljstvo Oluju. Dapače, ona je, kaže, bila legitimna, ali da je produkt planiranog “zločinačkog pothvata”! Ne spori se Hrvatima pravo da oslobode svoju zemlju, samo su eto u tome oslobađanju pretjerali! Jer da su pritom “neselektivnim granatiranjem” prostora “Krajine” planski protjerali tamošnje Srbe. Tužitelje, sudeći po optužnici, ne zanima povijesno-političko-psihološki kontekst u kojemu su Srbi iz “Krajine” participirali u obje Jugoslavije, i u kojemu su živjeli posljednjih desetak godina postojanja SFRJ, i pet-šest godina Hrvatske, tj. do Oluje. Bilo je to življenje u dvije manje-više unitarističke države sa srpskom većinom koje je Srbima davalo osjećaj sigurnosti i premoći. Pri kraju Jugoslavije su sustavnom propagandom srpskih medija plašeni već i samom mogućnošću stvaranja samostalne Hrvatske. U toj je propagandi Hrvatska bila moguća samo kao “ustaška država”. Bila je to nakon NDH nova luđačka košulja za Hrvate.
Proglašenje Hrvatske bilo je povod za srpsku pobunu, za vanjsku i unutarnju agresiju, za agresiju JNA i četničkih dobrovoljaca izvan Hrvatske, i unutarnju agresiju onih Srba koji su se, zaluđeni srpskom propagandom, protivili samostalnoj Hrvatskoj, uvjereni da je to “ustaška Hrvatska”. Zato je unutarnja srpska pobuna i bila kolektivna, ostvarenje lenjinističkog načela o “naoružanom narodu”. Ta ista propaganda koja ih je zavela i zastrašila Hrvatskom kao “ustaškom državom” na televiziji je pokazivala seoske ženetine s mitraljezima u rukama, razdragane što i one “brane srpsku Krajinu”. Malo je tu bilo onih koji nisu sudjelovali, pomagali ili barem bili “moralna podrška”. Srbi u “Krajini” nisu pobjegli samo ustrašeni “neselektivnim granatiranjem” hrvatskog topništva nego i kao žrtve dugogodišnje i izluđujuće srpske propagande, koja ih je na koncu dovela do toga da su postupili po logici ptičjeg jata, tj. da svi kolektivno odu s prostora gdje su živjeli.
Jednostranom optužbom hrvatskih generala agresor se amnestira, a pravno se legitimira “podjela krivnje”. Budu li generali i osuđeni “za ratne zločine”, Hrvatskoj će biti ponovno navučena politička luđačka košulja.
U Hrvatskoj već dugo ne vrijedi uzrečica – da je lako biti general poslije bitke
Komentara 35
Poslušajmo Duvnjaka i opći bunt protiv svih onih koji su pridonijeli tome da se generale preda u Haag.Sasvim svejedno bili oni sad ili su nekad bili na vlasti. Samo jedan bunt bi mogao promijeniti presudu iz straha da presuda krivnje ne izazove kontraefekt....
\"Sto tudjinac jedva pozeliti usudio se, to ucini izmet Hervatske proti Hervatskoj, i to bez da ga itko,bez da ga isto od izdaje odbiti mogase \" Ante Starcevic Ante Starcevic
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
--- Čemu sva ta panika oko hrvatske ofenzive?; naslov iz TURKISH DAILY NEWS Ilnur Gebik, 05. 08. 95. U petak ujutro Hrvati su krenuli u sveopci napad protiv pobunjenih Srba u svojoj vlastitoj zemlji te su postigli vrlo znacajne uspjehe.. Tri velesile peteronacionalne Kontaktne skupine -Francuska, Britanija i Rusija-, osnovni krivci za dogadjaje u bivsoj Jugoslaviji, jucer popodne su izrekle mnostvo osuda glede hrvatske ofenzive, dok je Njemacka izrazila svoje zaljenje sto Hrvatska nije pricekala rezultate razgovora s pobunjenim Srbima, a SAD, drzeci se ponovno postrani, tvrdi da nije ohrabrivao Hrvate. (...) Sada je sasvim jasno da UN nastoji odvratiti Hrvate da pomognu Bosnjacima u Bihacu, tvrdeci da je to sigurnosna zona pod zastitom mirovnih snaga UN-a. To uistinu zvuci kao sala kad se prisjetimo kako su UN-ovi mirotvorci Srbima izrucili ljude u Srebrenici bez imalo srama, a sada upravo ti isti hoce sprijeciti Hrvate da pomognu Bosnjacima. UN trebao je ucinkovitije braniti Bosnjake od srprpske horde. Buduci da to nije ucinio, Hrvati sada moraju preuzeti tu ulogu prema potpisanom dogovoru o vojnoj suradnji s Bosnom uz aktivnu pomoc Turske. Zasto je Francuze, Britance i Ruse obuzela takva panika? Zar su shvatili da Hrvati zele pokvariti njihovu igru izrucenja Bosne Srbima? Srbi su poubijali na desetke mirotvoraca, a sad kad je u ratu izmedju Hrvata i Srba poginuo jedan danski mirotvorac, UN prijeti zracnim napadima. Zasto su casnici UN-a tako brzi u upotrebi svojih zrakoplova protiv Hrvata, kada vec mjesecima odbijaju tako postupiti protiv Srba i kad su dopustili da bosanska kriza poprimi sadasnje razmjere? Takvo dvojno mjerilo jos vise je zakopliciralo situaciju. Umjesto sprecavanja hrvatske ofenzive koja ima za cilj pomoci Bosnjacima kojima se cini velika nepravda, Zapad bi trebao biti sretan da netko nesto cini za Bosnjake. Turska ne smije dopustiti da se snage NATO-a upotrijebe protiv Hrvatske kako bi se zadovoljio hir par zemalja koje su se uzrujale jer nisu mogle mjeriti s istaknutom hrabrosti Hrvata. (T.K.) --- međunarodna zajednica nema i ne treba alibi za \"nečinjenje\" kako piše u tekstu g. jajčinović. MZ je sve učinila da do izručenja bih pod okrilje velike srbije dođe, a to se potvrdilo povijesnim prelaskom srpskog imena zapadno od drine priznanjem rs-a što je tek jedna od etapa koje su počele stvaranjem prve jugoslavije. očito su to znali i napisali i turci u ovim svojim novinama, a njihov je predsjednik jedini bio na tuđmanovom pogrebu jer ostali \"nepočinioci\" nisu mogli, a ne mogu ni danas, probaviti tuđmanov uspjeh. stoga su našli dikobraza i lignju i podaničke medije da nas detuđmaniziraju na unutrašnjem planu, a na vanjskom se ovim cirkusom od suđenja sami bave. tko očekuje oslobađajuću presudu je vrlo naivan, nažalost. naprotiv, pripremaju nam se politički blajburzi i hrvatske šutnje u okvirima treće jugozone kojom će kao i u prethodne dvije glavnu riječ voditi zločinačka londonska masonerija koja je u dvije prethodne jugozone stvorila na stotine tisuća leševa, a očito ni to nije bilo dovoljno jer hrvatska još uvijek nije pokorena.