Trule li nam države! Imamo Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, ali ne i Stožer za obranu od siromaštva, imamo inicijativu U ime obitelji, ali ne i inicijativu U ime prava na rad! Inače, kad je već igranje Ustavom ovih dana u modi, spomenimo da je i pravo na rad ustavna kategorija.
Naravno da je za zdravlje našeg društva neophodno raspravljati o “pederima i ćirilici”, naravno da je važno suprotstaviti se očiglednom valu na kojem jašu netrpeljivost i diskriminacija, ali vlada Zorana Milanovića konačno bi se trebala pozabaviti i zastrašujućom nezaposlenošću. Pogotovo nezaposlenošću mladih jer u protivnome ćemo svjedočiti rađanju generacije siromaha – prve nakon svršetka Drugog svjetskog rata! Od činjenice da je broj nezaposlenih probio granicu od 350.000 više straha u kosti tjera samo podatak da do posla više ne mogu čak ni mladi i obrazovani. Strašno je da tek svaki treći diplomant u roku od šest mjeseci pronađe posao.
Apeliramo na premijera i njegove ministre da se problemom nezaposlenosti počnu baviti barem jednakim žarom kakvim “gore” kad se natežu sa svojim rivalima s desnice. Iskreno, briga nas hoće li na idućim izborima “lijevi” izgubiti od “desnih” zato što su se “desni” bolje snašli u ideološkim igrama i igricama jer, ako broj nezaposlenih ne počne opadati, bit će nam savršeno svejedno tko će biti idući premijer. U zemlji siromaha stvarno nije važno koje je ime premijeru, a još manje kako se zove njegova stranka.
Kasno Marko na ekonomsko Kosovo stiže, ne svrbi to pitanje naše političke elite svih boja, od gradskih, županijskih do državnih ali se to Marko nije dosjetio komentirati ili je autocenzura ipak jača od jednostavne istine. Neznam kak Vi ali jaja ne poznam ili neznam iz medija nijednu obitelj iz političkih elita čija nepotistički odgojena dječica sa ili bez faksa traže posao. Svi su totalno uspješni u firmama koje na bilo koji način ovise o Proračunu direktno ili indirektno. E to bi bio članak, popisati uspješne potomke naših političkih perjanica i njihove uspjehe u državnim firmama.