Jeste li i vi kupili dionice T-HT-a?", pitao me čitatelj i ne
pričekavši odgovor nastavio: "Znate li koliko je Večernjakovih novinara
kupilo dionice? Vi sigurno ne čekate u redu, imate veze, vjerojatno
samo nazovete i sve je riješeno." Pokušala sam odgovoriti, ali gnjevni
čitatelj to nije htio slušati, nego je naš razgovor završio s onom
poznatom: "Znam ja takve poput vas!"
Ne znam je li htio reći da zna takve kakvi su novinari općenito ili baš
ja, osobno. Nije to ni presudno. Premda su novinari različite osobe,
rado kažem da sam novinar više od 30 godina i nimalo se ne stidim
svojeg zanimanja. Štoviše.
Ali, vraćam se tamo kamo je čitatelj ciljao. Znam da su neki novinari
kupili dionice, istina, ne znam je li ih već tko prodavao, ali znam da
niti ih je tko preko reda kupovao, a onda nije ni prodavao. Zašto sam
tako sigurna? Dva su razloga tome.
Prvo, nisu novinari nikakva povlaštena kasta da bi već samo zato što su
novinari bili lišeni čekanja u redovima bilo za dionice ili bilo gdje
drugdje. Redove preskaču svi oni koji koriste osobna poznanstva i
prijateljstva, bez obzira na zanimanje.
Drugo, Večernjakovi novinari moraju poštovati svoj Etički kodeks, a u
njemu, prepričano, piše da novinari ne smiju zbog vlastite koristi
upotrijebiti financijske podatke do kojih su došli prije njihova
objavljivanja, zatim, ne smiju kupovati niti prodavati dionice ili
obveznice o kojima su nedavno pisali ili namjeravaju pisati, a ako bi
slučajno morali pisati o dionicama za koje su zainteresirani oni ili
članovi njihove obitelji, o tome bi trebali obavijestiti glavnog
urednika.
Uza sve to, novinari moraju poštovati direktive EU koje, među ostalim,
kažu da se ne smiju navijački odnositi ni prema investitorima niti
prema izdavateljima. Dakle, večernjakovcima se baš ne bi dobro pisalo
kad bi kršili preporuke Etičkog kodeksa.
Zašto se čitatelj ljuti na novinare? Čini mi se da je zbog višesatnog
čekanja u redovima bio ljutit na cijeli svijet, ali, ipak, imao je on
povod za optužbe novinara. Prošlih se dana naslušao i načitao
prozivanja korumpiranih novinara, ali, na žalost, nijednog imena i
prezimena. Na žalost, ne zato što mislim da nema podmićenih i kupljenih
novinara, nego zato što bi takva novinarska imena trebalo objaviti i
tako skinuti ljagu sa cijelog ceha. Ako pak prozivači nisu spremni reći
imena, neka šute zauvijek.
OTVORENA VRATA
