Predsjednica SSSH najbolje je protumačila nedjeljnu propovijed kardinala Josipa Bozanića u kojoj je ponovno u javnost lansirao problem neradne nedjelje. Ana Knežević nedvosmisleno je rekla da Crkva taj problem spominje samo prigodničarski, kao sad u Mariji Bistrici, te da bi se već nešto postiglo da su svi sustavno na tome radili.
Njezine riječi to su teže ako se zna da je ona još kao šefica Sindikata trgovine bila u koaliciji s Crkvom kad je počela snažna kampanja za zatvaranje trgovina nedjeljom. Ali koalicija je očito pukla, iako je i sama Hrvatska biskupska konferencija, što se malo zna, svojedobno uložila čak 300.000 kuna u akciju koju je predvodio Hrvatski Caritas. Za crkvene regule to je golem novac za neku takvu akciju.
Novac je, međutim, bačen u vjetar jer ništa se nije promijenilo. Crkva je prvo za Račanove vlasti izabrala krivog političkog partnera, HSS, koji je simbiozom s Crkvom želio profitirati na izborima, a onda od toga ništa. Zakon je brzo izglasan, pa srušen i nakon toga opet ništa. Crkva kao da je zaboravila na svoju kampanju, na ulupane novce, ali tome se ne treba ni čuditi kad ni biskupi međusobno nisu baš bili složni već na početku akcije. Kardinal Bozanić s vremenom je nedjelju skinuo s ljestvice prioriteta, suočen s neprestanim napadima na Crkvu i njezine ljude.
Nije pokazao dosljednost ni čvrstinu, bez obzira na to što je premijer Sanader u nekoliko navrata obećavao da će problem riješiti na crkveno zadovoljstvo. Propovijed sama po sebi neće ništa riješiti. Ona može biti samo maska za deklarativnu dosljednost koje u praksi nema. No teško da će se nešto i promijeniti pred neprestanom navalom novih trgovačkih centara. Money, money, money...
