Siniša Pleše, sudac koji je izrekao nepravomoćnu osuđujuću presudu Vladimiru Zagorcu, poznat je kao ozbiljan i kvalitetan sudac, koji neće osuditi naprečac i koji će, ako dokaza zaista nema dovoljno, radije optuženika osloboditi, upravo onako kako nalaže zakon. Na ovom velikom slučaju to se još jednom, kad Vrhovni sud o tome donese odluku, može potvrditi ili pak sučeva reputacija ovaj put može biti okrnjena.
Kako bilo, sasvim je jasno da sudac i vijeće nisu ostali impresionirani visokim stilom optuženika koji je u rat krenuo kao geodet, a iz njega izašao kao moćan biznismen koji s lakoćom polaže milijun eura jamčevine u Austriji. Ni birana odijela ni požrtvovni odvjetnik koji se u položaj svog branjenika, što i nije uobičajeno u odvjetničkom poslu, sav unio, pa ni priče o uroti, koju vodi ni manje ni više nego predsjednik države, nisu urodile željenim plodom, oslobađanjem generala za kojega je svjedokinja Terezija Barbarić govorila da ga je njegova škrtost – jer s drugima nije dijelio plijen – dovela na optuženičku klupu.
Jedna priča o tome čemu nekima služi rat mogla bi tako, ako Vrhovni sud ovu odluku potvrdi, dobiti, za razliku od mnogih drugih, i pravosudni epilog. Dijelom zahvaljujući i vlastitoj hvalisavosti, ako je istinita priča svjedokinje Barbarić, koja je ispričala kako joj se Zagorec hvalio, pokazao dragulje i izjavio da je postao bolji bankar od nje...
Sudac Pleše izjavio je kako su tvrdnje troje ključnih svjedoka protiv Zagorca, H. Petrača, S. Šiprak i T. Barbarić, usklađene i on im je povjerovao. Zanimljivo je i da je sud važnim dokazom ocijenio i nekoliko rečenica iz pisama koje je nekadašnji Zagorčev prijatelj Petrač pisao Ivi Pukaniću, u kojima kaže da su kutijice za dragulje o kojima je tada pisao Nacional “sto posto te plastične kutije u kojima je bilo pakirano drago kamenje”. Petrač nije očekivao da će pisma vrlo brzo osvanuti u javnosti, što im daje vjerodostojnost. Zanimljivo je možda i što je Zagorec, zasad nepravomoćno, osuđen na sedam godina zatvora, dok su bečki pravnici nedavno procjenjivali da bi mogao dobiti – osam. Priča o ratnim profiterima i računima možda ipak neće sada stati, a i dalje im je na tragu tužitelj Lazo Pajić.
Valja možda podsjetiti da je i u slučaju Zagorec, izvan ovog postupka, bilo riječi i o tome kako se novcem s inozemnih računa raspolagalo nakon što su s političke i životne scene otišli ovlašteni potpisnici računa, prvo ministar financija Jozo Martinović, a zatim i Tuđman i Šušak. I tu ima traga u Petračevim pismima, kad kaže da mu je Zagorec, na čijim prsima je najviše, 13 hrvatskih odlikovanja, rekao: “To je kad ti se posreći. Sva trojica su umrla, nema ih, a ‘nešto’ je i ostalo”...
