Švedska ima možda i povijesnu nesreću da ju je presjedanje EU zapalo u
trenutku koji se u Stockholmu sa zabrinutošću naziva “najtežim u
povijesti Unije”. Svjetska financijska kriza mogla bi se izroditi u
ultimativni civilizacijski ispit, ili čak i u debakl, kako se sve više
strahuje, no s obzirom na prirodu iskušenja s kojima će se Europa
suočavati tijekom 2009., na kraju bi se moglo ispostaviti da je to što
će je u tim trenucima voditi zemlja poput Švedske po EU možda čak
sretna, ako ne i spasonosna okolnost.
Za razliku od “kamilice” za proteklog švedskog predsjedanja, tijekom
ovog mandata u EU se predviđa rast nezaposlenosti, posebno u
industriji, a u zapadnom svijetu, u kojem radnik ne pristaje šutke
podnositi nevolje, sve ozbiljnije se računa i na socijalne nemire
tijekom vrlo vrućeg ljeta i jeseni.
Kao da već to nije dovoljno, Švedska će snositi dio odgovornosti i za
uspjeh predstojeće konferenciji o klimi u Kopenhagenu krajem godine, na
kojoj se očekuje da Obamina administracija, u ime nove i zdravije
politike SAD-a, konačno da svoj obol u borbi protiv klimatskih
promjena. Iako bi u ovako presudnim trenucima po budućnost svijeta
politički moćnije zemlje poput Njemačke ili Francuske lakše progurale
neka svoja rješenja nego Švedska, ne smije se smetnuti s uma da je
Švedska apsolutni svjetski šampion u borbi protiv daljnjeg zagađenja
atmosfere te u razvoju ekološki odgovornog gospodarstva s održivim
rastom.
Odnosno, u svemu onome čega su odnedavno zapadnim vladama puna usta,
ali što se plaše iskreno početi provoditi u djelo. U Švedskoj, pak,
nijedna politička stranka koja nema vrlo izraženu ekološku komponentu u
svom programu nema ni najmanje šanse za iole ozbiljniju političku
ulogu.
Upravo na krilima takvog snažnog nacionalnog konsenzusa za očekivati je
da će Švedska mnoge zadaće u prijelomnim ekološko-ekonomskim trenucima
obaviti neusporedivo lakše od drugih. Mnoge će dužnosnike švedske
vlade, doduše, tih šest mjeseci koštati nekoliko godina života.
U njihovu mandatu rješavat će se i Lisabonski sporazum, o čemu će se u
Irskoj ponoviti referendum, a ući će se i u predizbornu utrku kako na
nacionalnoj tako i na europskoj razini. Uz još neke vanjskopolitičke i
regionalne aktivnosti ovako intenzivan mandat Europa još nikada nije
zabilježila. Ipak, podrška EU u Švedskoj iznosi čak 80 posto, zbog čega
se na primanje novih članica u EU, a posebno Hrvatske, gleda s velikim
simpatijama.
Upravo zbog toga od švedske diplomacije se može očekivati snažan
proeuropski angažman, jer neće gubiti vrijeme ni energiju na vlastita
unutarnjopolitička neslaganja, a to Europi može jedino koristiti.
U POVODU