Hrvatskoj nije bio prijeko potreban ovaj susret predsjednika RH s predsjednikom Srbije. No, kako se činilo da je Nikoliću bilo posebno stalo da dođe do međusobnog otopljavanja (izjave njegovih savjetnika), Josipović je, uz pomirljive najave tipa “Nikolić je promijenio svoju retoriku” (u prijevodu: više ne govori da je četnik i da je Vukovar srpski grad u koji se Hrvati nemaju što vraćati), napokon prihvatio poziv i pripremio se za put “otopljavanja” u Beograd. Nikolić je, naravno, jer se dobro raspitao, znao da u Beogradu Josipović, bez obzira na to što on osobno o tome mislio, ne može obećati da će RH povući tužbu za genocid. No nakon razgovora dvojice predsjednika Nikolić i svi njegovi suradnici govore o velikom razočaranju i iznenađenju što Hrvatska (još) nije spremna to napraviti.
Dakle, Nikolić se ponio nedomaćinski, nediplomatski, proračunato. Zapravo se radi o svojevrsnoj prijevari naše delegacije koja je došla s čistim namjerama civilizirana “otopljavanja”. Beogradski domaćin otišao je i korak dalje pa je, onako usput, “podijelio čvrge” Hrvatima i instruirao ih što ne smiju pisati u udžbenicima povijesti o Srbiji. Nikolićeva izjava “o komšijama koji su se svađali oko međa” baš je pravi primjer banalizacije i bahatosti kojima nas je službeni Beograd često darivao u dvije zajedničke Jugoslavije. Nije bila svađa, nego agresija i to u Hrvatskoj neće biti “popeglano” u Nikoliću prihvatljivu istinu. Sve to previše podsjeća na grljenje “komšije” nakon kojega će nam samo poplavjeti vrat.
