Izbori za Europski parlament prvi će put glasače upoznati s otvorenim listama koje načelno podržavaju svi političari. Ipak, istina je da su liste samo “odškrinute”. Pravila su pisana tako da idu na ruku stranačkim šefovima, a ne kandidatima koje građani žele. Tako će određena stranka po D’Hondtovoj metodi dobiti određen broj mjesta u parlamentu EU, no ljudi koje građani tamo žele vidjeti u Strasbourg će otputovati samo ako su dobili više od 10 posto podrške birača. Primjerice, ako je stranka XY dobila 5 mandata, a samo dvoje ljudi s liste dobilo je više od 10 posto podrške, ostala tri biraju se po redoslijedu liste čiji je autor u pravilu šef stranke.
Teorijski to može značiti da ne prijeđu prag, ali dobiju najviše glasova kandidati s dna liste (npr. oko 9 posto) te ne postanu zastupnici. Da su pravila igre u korist stranaka, jasno je iz propisa da, ako birač zaokruži listu XY i kandidata s liste XZ, glas za stranku će se priznati, a za kandidata će biti nevažeći. Jednako i ako zaokruži dva kandidata s iste liste – glas ide samo stranci.
Naravno da odgovara sefovima, nece valjda odgovarati gradjanima. Svi se bore da udju u EU parlament zbog love a ne zbog gradjana.