“Važno je sudjelovati” – tako je Olimpijske igre zamišljao francuski pedagog Pierre de Coubertin kada je oživljavao duh antičkih Igara. Olimpijske igre modernoga doba počele su u Ateni 1896. godine, a u subotu ujutro počele su 31. Olimpijske igre u Rio de Janeiru. Puno se toga promijenilo u konceptu poimanja Igara, a dobro je da sve to neće morati vidjeti i gledati otac Igara.
Svi bi selfie s Novakom
Odavno uopće nije važno sudjelovati, već je bitno jedino pobijediti. Novak Đoković, najbolji svjetski tenisač, koji je nakon poraza u Wimbledonu najavio pohod na zlatnu olimpijsku medalju, doputovao je šest dana prije u Brazil. Odlučio je, kao i svi, da će biti stanovnik olimpijskog sela. I bio je to tada čudan potez, mnogi su odmah Novaka prozvali populistom, uvjereni da će jedna od najvećih zvijezda Igara napustiti selo.
– Lijepo je biti dio olimpijske obitelji, ručati s ostalim olimpijcima i biti ovdje – pričao je Novak.
No, njegova je popularnost planetarna, mnogi olimpijci koji ne spadaju u onu skupinu sportaša koji u Brazilu mogu osvojiti medalju te biti konkurentni zaustavljali su prvog tenisača svijeta i tražili od njega autogram ili selfie, što je sada još popularnije. Znao je Novak tako mirno i strpljivo čekati da se s njime slikaju dok je šetao selom ili jeo u olimpijskom restoranu. Sve je to radio sa smiješkom, ali samo do početka natjecanja.
– Novak je u olimpijskom selu da bi našim sportašima bio potpora. Njegov je potez doista velik – pričao je prije nekoliko dana predsjednik Srpskog olimpijskog odbora Vlade Divac.
Perković odustala od te ideje
No, dan prije početka teniskog turnira Novak Đoković odlučio je napustiti olimpijsko selo i prebaciti se u privatni smještaj. Na taj je način odaslao poruku da mu trebaju mir i spokoj prije turnira, koji je, naravno, došao osvojiti.
Iako je Đoković spominjao da ga motiviraju olimpijski duh i zajedništvo, ipak je odlučio pobjeći glavom bez obzira i u Bahiji je našao mir u društvu svoga stožera. Ondje je i njegov trener Boris Becker.
Naravno, nije Novak iznimka, već godinama najveći svjetski sportaši nisu u zajednici s ostalim sportašima. Jer od njih se očekuje da osvajaju odličja, i to zlatna, a ipak je u selu velika gužva. Ne žive svi tamo baš do kraja sportski, a to, naravno, nisu idealni uvjeti za pripremu velikih zvijezda, koje su na Igre došle isključivo s namjerom da osvoje medalju.
I naša bacačica Sandra Perković je prije Igara izrazila želju da bude izvan sela, bliže stadionu na kojem će se održati atletska natjecanja. No, stadion je bliže no što je Sandra mislila i na kraju je ipak smještena u olimpijskom selu. Naravno, i to je dokaz da svi sportaši nisu isti te da nekima nije važno samo sudjelovati nego i pobijediti.
Puno uspjeha Sandri i Noletu. Uzmite zlato i ne brinite sta se pise o vama.