Sandra Perković prva je hrvatska sportašica koja je osvojila dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama. U atletici, kraljevskoj sportskoj grani. Ni jedan sport na Igrama nema tu težinu kao atletika. I u tom sportu imati takvog šampiona, takvog pobjednika, to je samo za duboki, duboki naklon.
Dakako, Ljetnima, jer na Zimskima smo imali Janicu Kostelić koja je osvojila četiri zlatne medalje, također na dvojima Igrama – u Salt Lake Cityju i Torinu. Možda simbolično, ali nema dvojbe da nakon Janice hrvatski ženski sport nikada nije imao toliko dominantnu sportašicu u jednoj disciplini kao što je to najbolja svjetska diskašica.
Nakon Janice, koja je rođena podno Sljemnea, iz drugog dijela Zagreba došla nam je Sandra Perković. Iz Dubrave, koja već ima dvije medalje (Josip Glasnović) na ovim Igrama, došla je cura koja kao rijetko koja atletičarka posljednjih godina s takvom lakoćom niže pobjede. Dijamanata je u istoimenoj ligi skupila tko zna koliko, no baš ništa se ne može u atletici mjeriti s olimpijskim zlatom. Odrastala je uz Ivana Ivančića, zaguljenog atletskog trenera, ali prije svega zaljubljenika u sport, u bacačke discipline. Trenđo, kojeg više nema, stvorio je veliku pobjednicu. Sve je nastavio Edis Elkasević, koji nije samo trener nego i puno više od toga.
Rio de Janeiro je bio ta stanica na kojoj smo dobili odgovor da imamo nekoga tko može hodati zvjezdanim stazama Janice Kostelić. Iako nitko nikada neće nadmašiti našu nenadmašnu skijašicu, to što je napravila Sandra Perković ipak je nešto toliko veliko, toliko posebno da nam je teško to shvatiti. Sandra je napunila 26 godina i bude li sve dobro sa zdravljem, izbjegne li ozljede, vjerujem da može i u Tokiju napraviti nešto što bi bilo definitivno u Janičinu stilu. Ali, sada je to daleka budućnost, pustimo neka slavi.
>>Majka Vesna: Najradije bismo Sandri vola ispekli!
>>Sandra Perković jedinim ispravnim hicem osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama!
Nakon ovog saznanja o Perkovićki mislim da joj je medalja oksiidrala ! Dakle Sandra Perković kaže: "...Mi se tu svi držimo zajedno. Već smo ranije komentirali kako Bosanci dolaze kod nas na terapije, ja odem kod Slovenaca, a ti Slovencii kod Srba. Bitno je da se držimo zajedno, tako smo puno jači i sve ima jedan pozitivan duh. Puno je ljepše biti u društvu našeg čovjeka nego u onom stranca. Žao mi je što smo se raspali jer mislim da bismo bili najjača sila, jači od Nijemaca, Rusa i Amerikanaca... Navijat ću za Srbiju ! "